Onda sam opet ja dzirnijo kroz ključanicu. U primaćoj su mama i tata plesali samo u mudanticama na laganu muzu i keserili su se. Plus su potizali dimove iz onog kvrgavog i govorili su: "Aj sad ti dalje! Aj sad ti dalje!" Onda sam ja Damjanici šapnijo: "Jebate, moramo prekinit ovu stravu!" Damjanica je pitala: "Koju stravu?" Ja sam šapnijo: "Pa viš da se tu stalno ide dalje!" Damjana je pitala: "Pa šta da se ide dalje?" Ja sam šapnijo: "Kako ne vidiš? Ako budemo išli dalje otićemo ravno ukurac!" Damjanica se namrštila. Onda je ona opet zaćiribimbila kroz ključanicu. Onda je ona šapnila: "Nećemo!" Ja sam pitao: "Kako nećemo?" Damjana je rekla: "Otićemo u pizdu materinu!" Ja sam šapnijo: "Dobro, to je sad malo neizvjesno... Al otićemo il ukurac il u pizdu materinu, nema nam treće!"
Robi K. (IIIa)
Da. Dakle da.
Jutros sam se zanosila Besancenotom, koji je jedan simpatični idealist, poštar, ljevičar i možda budućnost... možda budućnost. Ali ne budućnost ovdje. Zato, nakon Besancenota ujutro i malo ranopodnevnog zaljubljenog gledanja raznih videića na dailymotionu, prestajem biti segocentrična i počinjem se baviti malo i ovim ovdje.
Nekoliko ljudi se boji. I ja se bojim. Napisano je da se bojimo proporcionalno pameti. Sudeći po tome ja bih trebala biti strašno pametna.
Socijaldemokracija. Kaže politkompas da sam tri kockice lijevo i jednu kockicu liberalno. I mama je tamo negdje. Tata je malo liberalnije. MP još malo ljevlje i još malo liberalnije. Opet razmišljam o pravu.
Jer ako se kaže "želim za svu djecu Francuske ono što želim za svoju vlastitu djecu" onda treba znati kako da se do toga dođe. Ako odgovaram na pitanja a moram ih nekoliko preskočiti jer nisam sasvim sigurna što bi bilo bolje onda to nije dobro. Političkih kapaciteta i ljudskih kvaliteta. Sviđate mi se neizmjerno. Bez obzira na ovo dvoje.
Zašto izaći na izbore?
Jer je to minimum minimuma. Jer je to pravo i obaveza. Jer tako stičemo legitimitet da kasnije kritiziramo. Jer tako pokazujemo da ovo trenutno nije dobro. Jer je to najmanje moguće što se može napraviti da se nešto promijeni. Jer se treba čuti glas svakoga. Jer živjeli pluralizam i demokracija. Jer je to minimum participiranja u društvenom i političkom životu. Jer imamo valjda neku odgovornost prema sebi, prema bližnjima i prema daljnjima konačno. Jer imamo valjda neku odgovornost prema svojoj budućnosti i prema svojoj djeci (evo ga vraga na). Jer bi izbori trebali biti ćešće. Jer je to civilizirani način da im skrešeš u korumpirani bahati brk "odjebite" i "odite što dalje". Jer nisu svi isti - to je opasna ideologija koju treba uništiti. Nisu svi isti. Jer je dobro da se stranke na vlasti mijenjaju. Jer prošlo je doba jednoumlja. Jer (ovo je sad vrlo osobno) te volim. Jer si zvijezda jer si ruža. Jer sam premlada da prestanem vjerovati a zbog tebe vjerujem opet jako, srčano, angažirano i cijelom sobom. Jer negdje mora biti neki ideal u kojem ćemo se ogledati. Jer treba težiti boljem. Jer imam namjeru ustrajati. Jer su neke stvari vrijedne. Jer nismo svi zatucani moroni. Jer svemir nije heteroseksualan. Jer nije vraćen dug umirovljenicima. Jer smo nastali i ostali zbog antifašizma. Jer možemo biti bolji nego što jesmo. Jer tous esamble tous ensamble socialiste. Ili samo tous ensamble. Ili samo ensamble.
Jer treba krenuti drugim putem. Pardon, treba pokušati krenuti drugim putem.
Jer... Jer...
Jer je vrijeme za neke nove ljude. Da barem probaju. Jer ovi stari neće sigurno.