UVOD: Dok odgađam trenutak kada ću u ruke uzeti knjigu iz geografije i za promjenu nešto iz nje i pročitati; dok se pitam ima li kakve zadaće recimo iz kemije, dok smišljam o čemu da dalje pišem u svojoj polu-započetoj zadaćnici iz engleskog jezika odlučih svratiti do svog predragog blog.hr portala i napisati nešto novo, što će već sutra biti staro, ali koga briga za sutra??!
METODE I MATERIJALI: Riječi i od njih sastavljene rečenice, sastavne, rastavne, zaključne, iskjljučne, suprotne, subjektne, predikatne, atributne, dopusne, krnje, da najviše krnje... Metodom tipkanja.
RAZRADA: Počet ću od izleta u Zagreb, i interlibera, ne neću pričati o Interliberu, više o kiši... Padala je , stalno je padala, neumorna i dosadna, jako dosadna, i kiša... Ne volim je. Poslije zagreba ništa, opet. Kasna jesen osim u prirodu i grad zaposijela je i moje tijelo, i osjećam se baš tako jesenski. Ne, ne tužno, nimalo tužno ako ste na to pomislili, više bezosjećajno... Ipak, veselo i sa osmijehom na licu pozdravljam svaki novi dan. A dani... samo prolaze, kao pokraj mene... Prolaze, a s vremena na vrijeme pojavi se neki posebniji, kao na primjer početak ovog tjedna. Dakle ponedjeljak i utorak, pjevali smo... radila sam ono valjda jedino što mi koliko toliko ide a u čemu istovremeno i uživam. Poslije prvog nastupa koji ne odlično prošao, zaputih se prema glazbenoj školi na drugi zbor jer, vratio se, vratio se prof Đekić, i opet osjetih onu staru atmosferu u sedmici. Utorak, nakon naši 5 minuta na pozornici, optimistično se smjestih u publici, no moje uši nakon izvjesnih 10minuta koliko izdržah nisu više mogle slušati savršeno dosadne govorancije raznih kao fol veoma važnih ljudi. 380 godina PRHG provela sam na trećem katu zgrade Euroherca u nekakvoj prostoriji sa legendama gimnazijskog zbora i bilo je više nego super. skoro kao u Varaždinu. A nakon tri sata osjetili smo miris hrane te pohitali na domjenak koji je bio nešto nezaboravno, pogotovo kad cijeli dan nisi okusio ništa osim par mandarina.
ZAKLJUČAK: Gdje bi ja bila kad nebi bilo zbora...? Ah, ne osuđujem se ni zapitati. S nestrpljenjem iščekujem kraj polugodišta, praznike, skijanje, Božić, Novu Godinu i novu godinu i snijeg... Uz tonove i riječi meni jako drage pjesme All I want for Christmas is you opraštam se cijenjeno čitateljstvo od vas. A zaključak? Koga briga za sutra...
Post je objavljen 23.11.2007. u 11:26 sati.