Uglavnom, gdje sam ono stala ... kasljuc kasluc... ah da, kod moje krasne kolegice. Nazovimo je za ovu prigodu... ahmmmmm Petrunjela :) Uglavnom, dok su meni polako rasli nastavci na tijelu tzv fenomen uredske evolucije: duze ruke za dohvatiti salicu a ne ustati, veca rit da se bolje rasporedi teret jer se boze moj duze sjedi, Ne? periferni vid jaci za 48% da bih mogla ocijeniti da li je nesto sa strane vrijedno pomijeranja od racunara a kunem se i da sam pocela da razvijam onu gustersku varijantu da jednim okom citam sa kompa a drugim gledam u policu i vadim registar- mame mi Mile!
Uglavnom dok su se kod mene razvijale te silne priferije mojoj cijenjenoj Petri jedino sto se apgrejdalo jesu zanosni: sedef-tratincica-abortirani biser noktici koje je upravo sad doradila u manikir salonu. Moji nokti su se za to vrijeme blazeno listali i rasvjetavali od silnog pranja na ruke jer boze moj moj dragi je jedan od onih koji nista ne prepustaju majstorima i sam je vec u pokvarenu perilicu ugradio vrijednost bar pola nove, alli popravit ce on to ... jednom... mozda...yeah that's gonna happend :)
Medjutim nije samo izgled ono u cemu me ubijala ne!
Pravo prosvijetljenje sam dozivjela u diskontu kada sam, ostavila svoju bolju polovinu zblenutu na odjelu sa alatom, gurajuci kolica krcata kojecim naletjela na nju.
Mislim nije da sam je ocekivala iza gomile speceraja ali ono sto sam vidjela u njenim malim kolicima dotuklo me. Par pakovanja mljevenog keksa, sladoled, i talijanska instant tjestenina, znate ona gdje se zakuha malo vode ubaci to cudo i promijesa. U trenutku kada sam ja neletjela ona je bas birala vino, posto sam ja turizmolog po obrazovanju i isla sam sa kolegama na kojekakve prakse i naucila podosta o vinima ( izmedju ostalog ) veselo se konsultoval a sa mnome o odabranom Diablu. Kada sam zavrsila sa svojim mini predavanjem ona je mjaukavo uskliknula
-Ah ti si ista kao moj dragi i on isto tako mnogo zna o tome morala bi jednom da navratis do nas!
U tom trenutku pogled mi je pao na nesto sto mi se od samog starta nije uklapalo u citavu pricu: moco krpa... ljudi ajme pa i ona je ipak kao i mi ostale moco krpa u njenoj kosari. Rekoh
-o, otkuda to?
A ona ce ni pet ni sest
- e pa morala sam nesto i za dragog da kupim
Ostala sam paf.
Nekako sam se kroz maglu koja mi je padala na oci pozdravila sa njom, dok mi je uz smijeh diktirala recept za instant tjesteninu ( o boze zar se i to moze ) i da je ipak naj deser kad se u sladoled umijesa plazma, tada ste kako to ona rece... poletniji i laganiji za neku akciju.. kasnije.
dvadeset metara kasnije naisla sam na svoju plavusu ( tako ga zovem, plav je ima plave oci i bolji ten i noge od mene) koji mi je uzbudjeno objasnjavao kako je vidio ko zna sto, na odjelu sa alatom a potom me zagrlio i pitao
-A jeli? A sta cemo mi kasnije da jedemo?
Zautila sam, majke mi zaustila sam da kazem covjeku vaspitranom u najboljoj maniri ravnice: Nema ptice do prasice zaustila sam tako da mu kazem
Instant tjesteninu i plazmu sa sladoledom.
Umjesto toga sam ga i ja polako zagrila dok smo kao dva kauboja isli ka kasi a sunce se blizilo zalasku
-nemam pojma, pohovani snicl, juha umak od gljiva i pire? Odgovara?
Samo se blazeno osmijehnuo.
Cetiri sata kasnije nakon sto sam realizovala sve sto sam izobecavala u meniju a on nam napravio dvije giant solje kakaoa, lijezemo jedno do drugoh otezalli od silne klope, i voljni jedino za neko bezvoljno valjuskanje i kao pokusaj koitusa. Odustajemo nakon par pokusaja jer nam je sva krv trenutno uposlena oko varenja.
Zamisljam nju kako je leprsavo pojela svoj rucak ( citiram neprevazidjenog genija grada Mostara Sinu koji je jednom rekao, citiram:" jebem ti ja rucak kad mores sa hladnom vodom sudje oprat"kraj citata)
Uglavnom pojela je to sto je imala on je oplahnuo sudje jrer je ona zamjaukala kako je ona kuhala, i dok je sipao vino ona je na sebi servirala desert... vode ljubav do kasno u noc i piju vino...
Majku mu mora da negdje grijesim.
To be continued...
Post je objavljen 22.11.2007. u 23:48 sati.