Ponekad uzmem gitaru i pjesmu napišem
Nekada ti na zamagljenom staklu
U jednome dahu portret narišem
Ponekad prođe dugo da te ne vidim
Nekada je tako lako odlutati
I onda danima na tebe ne mislim
Tada se brzo nađem u visinama
Gdje nema mjesta nikakvim brigama
Galeb i ja nad zelenim dolinama…
Pa najednom zastanem jer se sjetim
Vratim se gitari, pjesmi, tebi
I sve brže padam što više da letim...
Post je objavljen 22.11.2007. u 20:43 sati.