"Znate nebih vam voljela biti u koži sad kad siđemo dolje" uz smijeh reče Angela Slytherin Alhiru i Sebastianu
"Misliš nebi htjela biti Sebastianu u koži?" prepravi ju Alhir, Angela se nasmije
"Ne Alhire, njega već mrzi , a tebe će zamrziti kad sazna da si ti znao , da je on čarobnjak i k tome još drevni a nisi joj rekao , tako da obadvojici ne želim bit u koži!" na te njezine riječi Alhir se smrkne očito nije razmišljao o tome, no više se ništa nije moglo ako žele pobjediti Yocelin trebat će mu svi drevni koje može naći , a tu su još i veličanstveni o kojima nezna ništa osim da su izuzetno moći, sada nije bilo uzmaka treba ju se jedino nadati da Enika zbilja neće na njima iskaliti svoj bijes, otiđu dolje...
**************
Glasan zvuk razbijanja stakla propara tišinu boravka kada su Alhir , Sebastian i Angela Slytherin ušli u prostoriju, sve su dijevojke bile tu i sve su osječale da će se dogoditi nešto loše, trbao mi je trenutak da se oporavim od šoka kad sam ponovno ugledala Sebastiana
"Reci mi da nisi znao !" rekoh Alhiru netipićno za mene tihim i smirenim glasom, Alhir je šutio
"Alhire reci da nisi znao , molim te!"
"Ali znao sam Karolina!" nakon tih riječi nisam više imala snage ni zašto , ni za dreku , ni za magiju ni za tugu bilo je to jednostavno previše. Prođem kraj njih bez riječi bez ijednog pogleda i uputim se u sobu, čula sam kako me Anastasia doziva ali nisam se imala snage okrenuti pa čak ni zastati da joj dopustim da me dostigne zaključam vrata sobe nakon što sam ušla trebala sam biti sama da bih ponovno pronašla volju za nastavak , osveta je možda slatka no u ovom slučaju beznačajna, Alhir jednostavno nije shvaćao , a ja sam se umorila od pokušaja da mu objasnim, legnem na krevet iscrpljena i željna sna bez snova no to jednostavno neide onako kako se zamisli sanjala sam Sebastiana i ponovno proživjela neke od naših zajedničkih trenutaka probudila sam se ako je to moguće umornija negoli sam legla u ovom dvorcu se više neću moć odmoriti no prije negoli odem morala sam obaviti još nekoliko stvari a jedna od njih je na moju žalost uključivala Alhira, da stvar bude gora svi su bili na okupu u boravku no što se mora nije teško , ponovno su svi zašutili na moj ulzak
"Enika...." započme sebastian al ga prekinem
" Neobračaj mi se " a potom se okrenem Alhiru "trebam te , nasamo "
"aha pa da ga ubiješ dok nitko negleda!" reče Amanda a Alhir je izgledao kao da mu ta njezina upadica ima smisla
"Nebudi smiješna, nemogu mu ništa sve dok nosi taj prokleti prsten!" rekoh i izađoh a on dođe za mnom
"Možemo li razgovarat prije negoli izneš ponovno neki svoj bolesni plan?" upita Alhir
"Ne , ja i ti više nemožemo razgovarat , al prije nego odem planiram ispuniti obečanje dano Anastasii i uči u orsonski krug prije negoli odem"
"Nagovram te da uđeš u krug od kada si stigla , a ti odbijaš, i sad odjedanput to želiš!"
"Ne želim ali rekoh ispunjavam obečanje!"
"Uredu !"
dvadeset minuta kasnije na mojoj desnoj ruci bilo je sedam linija orsa , bio je to čudan osječaj , pogotovo zato što sam znala gdje se točno u tom trenutku nalaze ostali , no dobro ostala mi je još jedna stvar za učiniti prije nego li sam napustila prostoriju upozorim Alhira
" na tvom mjestu radije nebih više izgovarala moje ime , tko god da je rekao da si gori i luđi negoli je Voldemort ikada bio imao je pravo!"
"Ma daj Karolina , to s tobom i Sebastianom je prošlost zašto se onda i neponašaš tako i ostaviš prošlost u prošlosti" naravno da je on imao nekakvo objašnjenje , uvjek ih je imao i uvjek su samo njemu imali smisla
"Možda zato što još uvijek živim u prošlosti i za prošlost, a možda te se sve to prokleto ne tiće!" i zatim odem u sobu kroz ruku su mi prolazili trnci, nisam ništa pakirala jer mi tamo gdje idem neće trebat ništa od toga izvućem ispod kreveta dva predmeta umotana u kožu a potom odem u kuhinju gdje su trenutno bile djevojke
"Znači stina je ušla si u krug" vrisne Anastasia čim me je ugledala
"da , ali ...."
"Opet odlaziš!" nadopuni me ona
"Da, Anastasia, odlazim ali sam ispunila obečanje koje sam ti dala i ušla u krug!"
"Ti si svijesna da sada nepostoji mjesto na kugli zemaljskoj na kojem bi se mogla sakrit!" reče Amanda
"Zapravo postoji, ali ja nebježim od vas, samo trebam malo samoće! No prije negoli odemimam nešto za vas!" razmatam kožu koja sam držala u rukama i izvadim dva opsidijanska bodeža
"Ovo su bodeži od opsidijana, neslomljivi navodno su pripadali grčkom bogu Aresu a onog koji ih posjeduje čine imunim na neoprostive kletve, Maggie pošto ste ti i Amanda blizanke magija bodeža automatski se dijeli i na jednu i na drugu " zatim dam bodež Maggie " a što se tiće vas tri vi trebate proliti po tri kapi krvi svaka preko bodeža i učinak će biti isti kao i kod Amande I Maggie" i drugi bodež dam Elberth
"A sad vas pozdravljam"
"Nemožeš otići" prekine me Alhirov glas , stajao je na vratima zajedno s Angelom i Sebastianom uputim Sebastianu jedan pogled pun mržnje a zatim odgovorim Alhiru
"O mogu i hoću , a ti me budi siguran nećeš spriječiti"
"Predpostavljam da u posljednjih nekoliko minuta nisi vidjela mač?"
"Kakve veze mač ima s mojim odlaskom?" a onda ugledam njegov prsten, sjaio je crvenim sjajem, Angela iznese moje misli na glas
" crveni sjaj znači da su Veličanstveni na okupu!"................
Post je objavljen 24.11.2007. u 19:44 sati.