Marketing
Jukebox
Svi znamo što je. Ono što pjeva za novce po birtijama. Opet ne mislim na Severinu prije nego je postala slavna. Nije mi taj uređaj zanimljiv što pjeva za novce, toga se možemo naslušat na svakom vrhunskom festivalu s ovih prostora, dovoljno je zamijeniti riječ playback sa jukebox i to je to o čemu pričam. Možda je playback zapravo stvarno zvuk koji proizvodi jukebox negdje u backstageu pod budnim okom i mirnom rukom Alana Bjelinskog, mi obični smrtnici to nikada nećemo znati. Playback, jukebox, backstage - fuj.
Idem na more svake godine. U svim ovim koje su do danas protekle jedno ljetovanje sam propustio. Skroz nebitna informacija, znam. Neke godine bio na moru s nama jedan mali. Napio se, jako. Dobro, mi smo ga napili. Cijelo vrijeme je vikao ja sam jukebox, dajte mi 5 kuna i otpjevat ću vam dvije pjesme!! Tu večer potrošili smo puno novaca, a slušali smo samo na na na. Pala je u more ona kolko para tolko muzike.
Zašto ovo pišem? Zašto pišem dugi uvod? Ne znam. Zapravo znam, jer nemam puno za reć pa serem, a i pratim političke govore zadnjih dana, to je in. Srat bezveze, ne gledat političare.
U zadnje vrijeme zovu me jukebox. Ne zato što lijepo pjevam, daleko od toga, već zato što znam riječi svih glupih pjesama. Dive mi se svaki put, poznajemo te dugo ali svaki put nas iznenadiš kažu. Ne bi bio problem da ne iznenadim i sebe samog. Mislim si od kud? Gdje si sve to čuo, ma ajde čuo, kako si zapamtio. I nije više smiješno. I onda im šapčem riječi kad negdje pjevamo. I zovu mu jukebox. A ja se zovem šaptač konjima.
Narodnjake ne znam, ali znam da su mi od sljedećeg tjedna ispiti i da bi trebao početi pamtiti formulu za razliku kubova i nastavke za ne znam već koju deklinaciju iz latinskog jezika a ne riječi neke nove glupe pjesme. Da to bar ide spontano, ko pjesma.
Post je objavljen 22.11.2007. u 19:15 sati.