Kaže mi kolega iz …. Komore: Ti si sad prošla udruživanje sa… To je i za nas posve novo iskustvo. Daj napiši nam to pa ćemo objaviti u Glasniku … Glasnik je stručni list našeg strukovnog udruženja. Nekad sam u tem Glasnikuuu pisala češće, ali, u posljednje vrijeme, iz raznoraznih razloga, ne pišem nikako.
I sad se mislim. Moj posljednji članak, bio je jako crno obojen, jedna kolegica me nazvala i rekla: Čuj počela sam ga čitati, ali ono malo što sam pročitala tako me uzrujalo da sam prestala.
Bemti maloga miša. Što sad?
Ovaj bi članak, po onome što sam doživljavala i na koliko problema sam nailazila ili bolje smo nailazili moje osoblje i ja, bio posve crn i praktično nečitljiv bez suza, zapravo duboke tuge i jecaja. I smrtnog znoja, po cijelom tijelu, usto.
Ovako ću, sad mislim, pisat ću pomalo na pece i bokune, kako se kod nas kaže. Onako kao u onom vicu :mačka se uputila na krov.
Ili… pisat ću ga kao humoresku, iako sam umorna, bijesna, razočarata (nije tipfeler) i osjećam se vrlo iskorištena od vlastite Domovine za kojom sam žudila, vapila, praktično izdana i prevarena, a usto Pale sam na svijetu, ali ne baš posve kao sam Pale, koji je čini mi se odselio u jednu nam blisku državu. Ne mislim blisku blisku po osjećaju nego blisku zbog blizine. Više sam kao Don Kihot u borbi sa vjetrenjačama i ostalim grozotama, a opet nemam blaženi donkihotovski stav, narav, a niti entuzijazam, a ni pobude mi nisu iste.
U svakom slučaju ja sam stara poduzetnica u daljnjem tekstu stara p., ili s.p. Tekst će biti podugačak pa ču ga na svaki način kratiti i raspodijeliti u nekoliko postova. A nekad sam bila mlada poduzetnica u daljnjem tekstu, shodno kraćenju, mlada p. Ili m.p.
Kad sam bila m. p. …, e kakva su to vremena bila. Ali neću sad o tome. Moju Komoru baš ništa od toga ne interesira. Ne interesira ih niti nešto drugo. Zanima ih samo jesam li platila članarinu. O toj činjenici vrlo vode računa. Na taj podatak vrlo budno paze i obavještavaju me da nisam.
Pozdrav dragim čitačima i velika čestitka našoj dragoj mladoj reprezentaciji koji su nam podigli moral pred ove izbore. Uistinu zaslužuju svaku čestitku još i zato jer su pobijedili one napuhance od kolonizatora i globalizatora ( porobili su nas jezikom, iako se mi Hrvati njime rado i često služimo, što će nam naš)
Bravo mladi momci, nažalost ja sam samo s.p. koja je već prije poluvremena od silnog posla umorna zaspala, zašto pak krivim Domovinu jer me pod stare dane čini ovoliko raditi.
I još me, pod stare dane, čini da mijenjam vjeru svojih dobrih, plemenitih i, mučenićkih roditelja i praroditelja koji su samo disali za Slobodu dotične Domovine za Slobodu vjere, za Slobodu do zadnje misli i mene učili i zaklinjali za tu istu 'Slobodu' koju ću ovom prigodom ovih slobodnih izbora iznevjeriti.
Kažnjava me. I ruga mi se ta ljubljena Domovina, ali o tome u slijedećim postovima.
Post je objavljen 22.11.2007. u 17:38 sati.