Hladno je vani. Neka se magla spustila nad grad. Stvarno je hladno.
Zavrshila se odiseja sa bankom - necu mijesiti hljeb. Nakon shto sam ih malo uzburkala, sredili su mi sve sa karticom i vishe nemam problema. Zaista nemam problema. Juche je bio moj lucky day. Sve se izokrenulo i krenulo na bolje. No o tome nekom drugom prilikom.
U ovako hladan novembarski dan ja bih da vam poklonim malo topline.
Ljetos se moja mala porodica, mama, brat i ja, uputila na jedno divno putovanje. Bili smo u gostima nashim dragim prijateljima iz mog djetinjstva, koje nismo bili vidjeli nekih trinaest godina. Eto, onaj rat nas rastavio, no nakon toliko vremena mozhete misliti kakvo je uzudjenje bilo sastati se opet! Na stanicu u Rijeci smo stigle mama i ja, i ako hocete vjerujte mi, teta Anku sam prepoznala iste sekunde kad sam je vidjela. Nije se ni malo promijenila, ili se to meni chini. Ista onakva, kakvu je pamtim - kao djevojchica.
U Selcu nikad ranije nisam bila. Ni u Rijeci i u Crikvenici, a sad, blago meni, vec imam tamo drage prijatelje i mislim da su ta mjesta vec od onih gdje vam dio dushe ostane.
Brat je doshao par dana kasnije. Porodichni odmor na divnom plavom Jadranu... Oni koji me poznaju, znaju koliko volim to more i ni jedno drugo da ne mozhe zamijeniti. Shta da vam pricham, Jadran je moja ljubav za chitav zhivot... Konachno sam vidjela i Opatiju.
Odmor je bio predivan... Ne mogu rijechima opisat shta mi je donio.
Nakon dana provedenih u Selcu, ja sam krenula na onu svoju malu turnejicu. Ukrcala se na Marka Pola i putovala cijelu noc pod zvijezdama. mmmmm.... moracu opet!
U Split sam stigla u rano jutro, ostala tamo par sati da razgledam grad. Naravno da sam se morala tamo malo izgubiti. Nabasala na neki mrachan dio grada, no nishta. Pa dobro, necu nishta loshe reci, samo to da Split (kao ni Varna) nije moj grad.
Uslijedio je put busem do Mostara, sve uz samu obalu... A onda, pa jedna druga pricha za sebe.
Sad pogledajte slike jednog divnog porodichnog odmora s divnim dragim ljudima na mome plavom moru...