Pregled posta

SDP-ov "DVOJAC BEZ KORMILARA" ili "OBEZGLAVLJENA DVOGLAVA CRVENA AŽDAJA" ???

Priredio: Ognjen Mrak


Eventualnom pobjedom SDP-a, Republika Hrvatska ulazi u svojevrsni eksperiment što se upravljanja državom tiče, jer su hrvatski socijaldemokrati nakon smrti svog vođe Ivice Račana izašli s presedanskim projektom u kojemu šef stranke nije premijerski kandidat.
U ozbiljnoj političkoj kampanji taj bi politički projekt bio u središtu ozbiljnih rasprava, ali u ovoj kampanji on to nažalost nije. U europskoj praksi nije zabilježeno da je odvajanje dužnosti šefa stranke i premijerskog kandidata postalo uspješnom pričom. Doduše, politički teoretičari znaju isticati primjer Savezne Republike Njemačke, države razvijene demokracije, koja je taj model isprobala u prethodnom mandatu. Tako je nekoč Gerhard Schroeder postao kancelar, a predsjednik SPD-a Oskar Lafontaine njemački ministar financija. Iako su oboje njih bili u izvršnoj vlasti, prva kriza u njihovoj kohabitaciji nastupila je već za šest mjeseci. Lider SPD-a nije mogao prihvatiti kancelarovu neoliberalnu politiku, pa je odmah potom podnio ostavku i na dužnost šefa stranke i na ministarsko mjesto u vladi.
Dakle, ako u demokratskom smislu jedna iskusna Njemačka nije uspjela proći bez kriza, može li se izbjeći kriza vlasti u još uvijek tranzicijskoj hrvatskoj demokraciji? Na to pitanje ćemo dobiti odgovor jedino ako SDP u nedjelju 25.11. ove godine dobije priliku sastavljati hrvatsku Vladu.
Ovdje imamo i još jedan problem. Problem je s pozicije javnosti to što se Republika Hrvatska nalazi pred potencijalno turbulentnom upravljačkom situacijom, a da se o tome u kampanji uopće ne raspravlja. U kampanji svedenoj isključivo na paradiranje, razmjenjivanje uvreda i plakatiranje svakog slobodnog centimetra, SDP se ne trsi objasniti hrvatskom biračkom tijelu i građanima ove zemlje svoj dvojni model, kojeg lider HDZ-a dr. Ivo Sanader, ovaj put, s pravom zove "dvojac bez kormilara". Možda se SDP ne trsi objašnjavati zato što ni SDP-ovci ne znaju što bi tome rekli, a konkurencija ih pretjerano ni ne pritišće, a što je najžalosnije, ni većinu hrvatskih medija to i ne zanima na ozbiljnoj razini.
Najmanje je sedam neodgovorenih pitanja vezanih uz praktično funkcioniranje državne vlasti, ako bi ju, jasno, SDP s partnerima obnašao.
1.) - Hoće li Ljubi Jurčiću kao premijeru biti dopušteno da bira i razrješava ministre bez pristanka stranačkog šefa Zorana Milanovića?
2.) - Što će biti ako Ljubo Jurčić odluči smijeniti nekog ministra koji je uz to, još i Milanovićev čovjek?
3.) - Hoće li eventualni premijer Jurčić moći samostalno utvrđivati vladine prioritete?
4.) - Hoće li eventualni SDP-ovski premijer smjeti samostalno zaključivati međunarodne ugovore?
5.) - Hoće li Ljubo, ako postane premijer, samostalno donositi odluke o pitanjima iz područja obrambene politike i nacionalne sigurnosti?
6.) - Hoće li vezu između Vlade i predsjednika države, kao institucija koje sukreiraju vanjsku i obrambenu politiku, održavati Jurčić kao eventualni premijer ili će se morati otvoriti prostor i za Milanovića kao šefa stranke?
7.) - Tko će od njih dvojice održavati vezu s koalicijskim partnerima, Jurčić kao premijer ili Milanović kao predsjednik stranke.?
Teško je zamisliti da netko može biti uspješan premijer, a da nije i politički autoritet koalicijskim partnerima. Ljubo Jurčić, po mnogima ima stručan ugled, ali će politički autoritet biti Milanović, osoba koja je tek od 2000. godine član SDP-a i koja ni jednog jedinog sata nije provela u hrvatskom Saboru i na hrvatskoj političkoj areni do sada.
Za uspješno vođenje izvršne vlasti podrazumijeva se i da premijer ima nadzor nad vlastitom strankom kako bi vladini projekti prolazili kroz parlamentarnu proceduru bez zapreka. Ljubo Jurčić to zacijelo neće imati. Sve je, dakle, mnogo jednostavnije ako je šef Vlade ujedno i šef najjače stranke u koaliciji.
Neki drže kako nije nemoguće da ovaj SDP-ov "dvojac bez kormilara" kao projekt i uspije. Samo da se "dvojac bez kormilara" uskoro ne pretvori o "obezglavljenu dvoglavu crvenu aždaju" čiji će animozitet dviju glava dovesti Hrvatsku u svojevrsnu ekonomsku i političku blokadu. No, osim osnovne ideje, o tom SDP-ovskom projektu se ama baš ništa ne zna. Kad se konzultiraju stručnjaci, oni tvrde da je u finalu pristupanja Europskpj Uniji potrebna predvidljivost i stabilnost vlasti, a veliko je pitanje hoće li se moći izbjeći rivalstvo između sve više arogantnog Zorana Milanovića i plahog Ljube Jurčića koje se, dakako, već nazire i u najavi SDP-a da će centar političke moći preseliti iz Vlade u Sabor, kojemu će na čelu biti Milanović.
Običan građanin koji iole "kuži" politiku, sam sebi postavlja još jedno pitanje, dok se HDZ i SDP na ovim izborima uglavnom bave međusobnim vrijeđanjima i dok o važnim temama nema uopće govora. Zna li, primjerice, ijedan radnik u Republici Hrvatskoj što je to fleksibilizacija radnih mjesta i kako njihov favorit na to gleda? Zna li da gotovo sve stranke, pa i SDP pokazuju razumijevanje za zahtjev poslodavca da se osigura veća fleksibilnost tržišta rada, što sindikati prevode kao stvaranje uvjeta za lakše otpuštanje? Očito je da ako ne svi, mnogi radnici to ne znaju, a itekako se tiče njihove kože. O tome naime politički kandidati u kampanji, pa čak ni Milanović i Jurčić (koji bi, kao socijademikrati kak ti, trebali predstavljati radnike) - ne govore.

Post je objavljen 22.11.2007. u 16:24 sati.