Danas sam more oko moga škoja, dobronamjerna i sigurna samo kad me ne gledaš. Ako pogledaš vidjet ćeš pjenu i igru, niske oblake koje vjetar brzo progoni nebom, pokoju kap kiše na nemirnoj površini mora.
A zašto me gledaš onda kad znaš da ću se skriti od tebe i svijeta?
Danas sam kao vrijeme koje me prati od jutros (pomješam sve tempere i eto me). Jugo koje se igra s tvojim licem. Ponekad ti dozvolim da vidiš sunce, ali se često predomislim i navučem opet oblake na nebo. Zavaravam, spajam more i nebo, udaljavam ili približavam svjetove da bolje zametem svoj trag.
Ako mi dođeš preblizu u trenutku ću te prevariti i oplakat ću tlo pod tvojim nogama, smočiti te do kosti.
Zašto se ne igraš s nekim drugim?
I dok bježiš jedino o čemu sanjaš je povratak na tu obalu koja te ljuti, previše traži od tebe, prebrzo, prejako....smiješno zvuče tvoje riječi opravdanja a isprike ljute.
Sada sam smijeh koji skakuće niz stepenice, zvecka zvončićima i skriva se po prašnjavim kutovima ove napuštene kuće. Zovem te da se igraš, da me tražiš, da me želiš ali kuća odjekujem mojom pjesmom u kojoj tebe nema više.
Znaš li da se igram mili? Da želim vidjeti kako se koprcaš u svojim izmišljotinama i da nestrpljivo očekujem daljnji rasplet davno smotanih konopa. Svako malo izroni po koji grop. Neki se daju razmrsit a neke ću hladnokrvno otkinuti, druge ostaviti neka te guše i dalje.
I zašto me tražiš kad kažeš da me ne trebaš? Dolaziš baš onda kad mi više nisi potreban, samo da dokažeš sebi i meni da sam još uvijek tu za tebe, da se ništa nije promijenilo.
Za par minuta biti ću rijeka suza, isprati ću sve maske sa svoga lica...
Hoćeš li me prepoznati?
Zvuk koraka na balaturi koje miluje noćni povjetarac pozdravljajući stranca na skalama.
Osmjeh na mome licu i čaša crnog vina, noćni razgovori, žudnja i dodiri, ljubav i jutro.
Netko drugi pod mojim rukama, na mojim usnama, u mom srcu...
Prije nego pođem spremiti ću sve odigrane igre skrivača, podmornice, lutke i autiće, lopte i rekete, ispisane spomenare, pjesmice, brodiće od papira, kauboje, indijance i konje, papiriće od bombona, sličice životinjskog carstva, izranjavana koljena, laštike, Alan Fordove....
Spremit ću više od pola naših života u prašnjavi kufer kojeg ću skriti najdalje od sebe.
Što ćeš učiniti kad shvatiš da me više nemaš?
Post je objavljen 22.11.2007. u 15:12 sati.