Jutros sam se probudila de/centrirana. Ograničena. Ka Zadranka Magaš. Sama u kući. Tukac na škoju s bankovnom karticom. Bez love, ograničena u kretanju. To još uvijek nije stravično koliko činjenica da se gđi. Magaš osuđenici na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne, majci, zabranjuje svaki kontakt sa jedanaestogodišnjim sinom. Psihijatri, psiholozi su podržali takvu odluku potkupljivih ne/ovisnih državnih službenika. Zabrana kontakta majke i sina pravda se na najgori način zaštitom malodobnika od istine. Istina je da je njegova majka pod određenim okolnostima opravdano ili neopravdano presudila njegovom ocu. To je jedna relacija između dva čovjeka., a druga je relacija majke i sina.Vrhunac tragedije je ograničavanje njenog kretanja kao u doba Staljina u Rusiji u vrijeme slobodnih vikenda. Zatvorenica Magaš je dobila zabranu posjete mjestu prebivališta, Zadru, majci, s obrazloženjem kako bi ona mogla nasilno stupiti u vezu sa sinom. Njeno prisustvo bi moglo uznemiriti skrbnike njenog sina ujedno roditelje njenog bivšeg muža.
Koja kurčeva pravna država? Koja pravda?! Koja briga za sudbinu djeteta?
Pa , kaj pravimo dicu, ako ih pravimo debilima?
Jednako tako mogli bi postaviti pitanje; Ća nam puštate Norca na vikend? Njegovo prisustvo na slobodi izaziva revolt roditelja koji su izgubili sinove zbog njegovih naredbi.
Jedno je sigurno u ovoj zemlji pred zakonom nisu svi ravnopravni.
Oni koji nemaju pineze, oni koji su druge vjere, nacionalnosti, druge boje kože, oni čija je putovnica bez šahovnice su ograničeni.
Ograničeni su u svojim pravima.
Tako misli ograničena Tukica.
btw. Zanimljivo ovaj događaj nije izazvao veću pozornost blogerica. Biće da nisu stigle o tomu pisati, jer u Aveniji Mall se da lako izgubiti...
Post je objavljen 22.11.2007. u 13:49 sati.