Misliš da nisi dovoljno lijepa.
Sad sam to negdje pročitala.
I sad sam još nabrijanija. Pokušavam se skulirati, ali svi oko mene jbt ne znam ni ja kakvi su više. Od jednog običnog pitanja naprave toliku paniku, toliko sranje, ko da se sve ruši ovog časa. Ja znam da drugima nije lako, no zašto si evo još više otežavaju stvar. Ne razumijem ja često mnoge postupke drugih ljudi, no gdje bi i bila da svi sve razumijemo i shvaćamo? U k.
Da.
I danas mi je dan onako neki. Pišem fiziku, jes. I ništa ne znam, i sada znam zadatke kakvi će biti, no naravno ni ne gledam ih. Ma.
Koje sranje. Majke mi, ja ne razumijem to. I frendica viče da je prijateljstvo jedna velika laž, a ona mi je frendica. I sad koja je tu fora? Koja je tu finta? Ja tu više ništa ne razumijem. Jao, ja Želim odrasti, i želim imati prave probleme da brinem oko njih. Želim svoju obitelj i svoju djecu da na njih pazim. A ne ova sranja da me ubijaju bez razloga u pojam lagano. To mi ne treba.
I koliko ja god mislila i uvjeravala se da sam se promijenila. Ne promijenila sebe, jer ne želim, već neke svoje postupke. I to što sve primam previše k srcu, i svaka i najmanja sitnica me može ubiti u pojam. I bojim se, bojim kada se nešto strašno dogodi, kako ću se ja ponijeti s time. Sve se bojim kako ću.
Ala zašto sam takva.? Ali nisam znaš, dugo plakala već. Nisam bome. I neću.
Jer ne želim više. NE DA MI SE VIŠE.
Post je objavljen 22.11.2007. u 11:30 sati.