Baš mrzim pisati te naslove, a onda mi to mjesto predviđeno za njega zjapi prazno, pa ga ipak napišem.
Gledala sam utakmicu jučer. Rekla sam da neću, jer nikad ne gledam te utakmice, ali sam zasjela s mamom i nisam se ni snašla, a već je prošlo prvo poluvrijeme. I baš sam se nasmijala kad smo im u 14 minuta zabili ona dva gola. I još na kraju onaj treći... Ko je to ono bio treći, Petrić, jel je?
Danas idem na "izlet". U Osijek. Braco ide na ispit, ja idem u posjet jednoj od najboljih prijateljica i "virtualnom" dečku.
Cimer dečka moje frendice stalno pita za mene, a i dopisujemo se esemesovima već neko vrijeme, pa ja kažem da mi je to "dečko". A upoznala sam ga još prije, dečko je skroz simpatičan. A i zgodan. I baš se veselim (ne samo "dečku", nego zajedničkoj kavi sa svima njima), kad već ne možemo uskladiti raspored da odemo na cijeli vikend, zadovoljit ću se i s pola dana.
Da. Prošlu nedjelju sjedim sa svojom F. u našem omiljenom bircu, naručimo Irish coffee i pričamo o Prijatelju. /nisam dugo, moram malo/. Pruža ona meni usput Avonov katalog, konobar nosi našu kavu, ja pogledam prema vratima, a tamo - Prijatelj. Zapravo, onaj jedan njegov prijatelj drži kvaku na vratima, a on stoji pokraj i kroz roletice viri unutra. I razmišljaju hoće li ući. Nisu ušli. Priično sam sigurna da zbog nas. Mene. Jer me Prijatelj, koliko mi se čini, izbjegava u širokom luku. Otkad sam mu priznala za Potecijalnog, nisam ga čula. Nije da ja patim zbog toga, ali jedna mi je stvar potpuno neshvatljiva. On ima 28 godina, a ponaša se kao da ima petnaest. Ne razumijem čemu sad to izbjegavanje kad se sve može riješiti razgovorom. A ja sam mislila da sam ja djetinjasta. Ljudi smo, dogovorit ćemo se, rekao mi je jednom. Možda je ljut, možda je povrijeđen, ali ovo definitivno nije način. Sad imam neopisivu želju idući put kad ga vidim sasuti mu u lice sve što ga ide. No, ok. O tome ću razmišljati kad ga vidim.
I još sam nešto htjela napisati... Pa da! Upoznala sam Tratinchi(CHI)cu! Iznenadila me gore na radiju, moj termin vijesti se promijenio i sad ću je viđati svaki tjedan. /hoću, jelda, Tratinchi(CHI)ce?/. Mogu samo reći da je cura presimpatična, prepozitivna, a onaj osmijeh... Drugačija nije mogla ni biti.
Toliko od mene, a sad idem vidjeti što ima kod vas.
Post je objavljen 22.11.2007. u 10:27 sati.