da je Bog htio da sve bude crno ne bi cijelu prirodu stvorio u šarenilu
primjetila sam da su mnogi do sada pomislili da sam ja neka mračna osoba.,osoba koja živi u depresiji i koja neprestano svojim postovima rastužuje druge.,to me potaknulo da razmišljam (što mi stvarno nije nikakav problem jer 75% dana provedem razmišljajući).,i odlučila sam vam dokazati da ja nisam još jedna mračna hladna osoba nego da ja vrvim životom i da sam nasmijana osoba uz koju se neki skoro i u pišaju od smijeha.,.evo napisat ću jedan vedri post (ČUDO!!!)i poslat k vragu sve sumnje da sam mračnjak.,.
proljeće.,čaroban trenutak.,priroda se budi.bude se i moji osjećaji.postajem nova osoba.počinjem shvaćati neke stvari.probudio se i život.iznova.uletio je kroz prozor u moju sobu.udahnula sam ga.preplavio me osjećaj ugode.nasmiješila sam se.srce mi je počelo snažnije kucati. kao da me probudila neka snaga koja me pokreće. život do tada mi se prelistao pred očima. shvatila sam da ništa neću postići neprestanim čekanjem.,moram učiniti nešto od svojega života. odlučila sam se popraviti.ah..bit će to jedan veliki početak.iznova ću se probuditi kao i priroda.potaknut ću ljude na smijeh.dopustit ću da me ljubav povede i da postanem nepobjediva. borit ću se sa svojim strahovima.ispraviti životne pogreške.progutati ponos i naučiti se ispričati.puno stvari me očekuje u ovom proljeću.otvorila sam oči.sunčane zrake su se igrale po mojoj kosi.vedrina je isijavala iz očiju.prošetala sam gradom.sve se činilo ljepše.sve je bilo bolje.čak sam na trenutak pomislila da život ima smisla,.da ima smisla živjeti ga.shvatila sam da ima pravde.i da nije sve tako crno.da je Bog htio da sve bude crno ne bi cijelu prirodu obojio u šarenilo? zar ne? pogledah Kupu. njezina bistrina me očaravala.osjetila sam nekakvu toplinu oko srca.uhvatila me je i ljubav.iznova sam se zaljubila.,u osobu koju volim. AH.,.sada je sve bolje. ljubav pokreće svijet.negativna energija u meni je splasnula.nestala.zračila sam pozitivnom.došla mi je inspiracija. sjela sam na klupu i napisala nekoliko stihova. zatim sam se nasmiješila i odlučila živjeti po nekim pravilima koja nalažu da ih nema.I uistinu tako sam shvatila da imam predivan život i da ga trošim živjeći u surovoj stvarnosti. zašto ne bih živjela u onoj drugoj strani stvarnosti? kao da okreneš medalju na drugu stranu.tako ću se i ja okrenuti-ka suncu...
MOJE SUZE ISPIRU SAMOĆU.
POKRAJ TEBE SAM ISPUNJENA.
VOLIM TE.
OSMJEH NA USNAMA BLIJEDI.
MOJ NIKADA NEĆE.
OSJEĆAM SE TAKO..
NEOPISIVO.
OSJETITI SAMOĆU JE TEŠKO..
AKO ZNAŠ VOLJETI,
I AKO SI VOLJEN...
DATI SVOJ ŽIVOT ZA MENE
JE GLUPOST..
BOLJE ŽIVJETI ZA MENE..
TO JE ZNAK LJUBAVI..
mračno je.hladnoća mi se zavlači pod kožu.hodam ulicom.nekoliko starih uličnih svijetiljaka obasjava ulicu svojim trepetavim svijetlom.Tada ugledam nju.Djevojku duge crne kose.Pratim je.Trčim za njom.Pokušavam je dostići.Ne mogu.Onesposobljena sam.,.Odmiče iza ugla.Ja za njom.Dostižem je.Stavljam joj ruku na rame.Ona se okreće.Ima prekrasne blijedunjave oči.Lijepa je.Govori mi nešto.Ne razumijem je.,.Budim se.Ponovno isti san.Katastrofa.Mrzim taj san.Jeziv je.Što je moja podsvijest željela reći tim snom?Izgubljena sam.Hodam na granici stvarnosti i snova.Snovi me privlače.Željela bih ih istražiti.Upoznati se s njima.Protumačiti sve tajne poruke koje mi šalje.Pomalo se bojim istine.Bojim se vlastite sebe.Snovi su dio stvarnosti,a ja pokušavam pobjeći.Pokušavam se sakriti.Prihvatiti stvarnost je važan dio života.Moram naučiti prihvatiti je.Ali bojim se.Stvarnost uključuje bijeg iz snova.Bijeg iz maštarija.Ne želim pobjeći.Želim još uvjek sanjati.Nisam spremna na taj veliki korak u svojem životu.Ja sam čudna.Neprestano se opterećujem čudnim stvarima.Nekim ne važnim stvarima.Pokušavam otkriti odgovor na rotorička pitanja.Na njih nema odgovora.Ali ja sam promašaj.Ja živim za svoje snove.Oni me izgrađuju.Zalutala sam u slijepu ulicu.Sada više nema povratka.Moram preskočiti zid.Moram ga prijeći.Zid koji odvaja mene i stvarnost.
Ja sam nastala iz snova.Sama sam odrasla.Nitko mi nije pomogao.Samu sebe sam odgajala.Samu sebe sam naučila odvajati dobro od zla.Ne znam jesam li u čemu pogriješila.Ponekad zaplačem.Pustim suzu za svoj život.Bio je težak i trnovit put do sada.Do ovog mjesta gdje sada stojim.Često su me odbacivali.Osjetila sam i mržnju.Ali nisam posustajala.Borila sam se.Naučila sam se izboriti za sebe.Naučila sam biti pobjednica i kada gubim.Ali ponekad me vrijeme zanese.,.Razmišljam o tuđim životima.Uspoređujem ih.Još moram mnogo učiti.Moram.Ionako još odrastam.Još se razvijam.Ponekad se slomim.Tada sam ljuta na samu sebe.Ali preživljavam.Šapnut ću sama sebi da se volim.Reći ću da nedostajem sama sebi.Možda će mi tada biti lakše..Postoji nekoliko osoba koje su mi pomogle i bile kraj mene u teškim trenutcima..Hvala vam.To je najljepše što je itko mogao učiniti za mene..Pomoći mi da postanem ovo što jesam.Da se prihvatim.Da budem sigurna u sebe..U životu će biti mnogo pokušaja.Neki će završiti sretno,a neki ne..Ja nisam promašaj.Ja ću naučiti živjeti.I pobjedit ću.Tada ću moći stupiti u stvarnost.U novi svijet.U novi izazov.I tek ću tada biti savršena...