FRANZ KAFKA
PROCES
PREOBRAŽAJ
.
Bilješka o piscu:
Franz Kafka (Prag, 3.8.1883.-3.6.1924.), austrijski književnik. Podrijetlom iz imucne obitelji praškog Jevreja. Radio je kao cinovnik osiguravajuceg društva. Radi lijecenja putovao je u Njemacku, Italiju, Francusku i Švicarsku. Umro od tuberkuloze grla.
Djela:
“Betrachtung”, “Die Verwandlung”, “In der Strafkolonie”, “Ein Landarzt”, “Ein Hungerkuenstler”, “Der Prozess”, “Das Schloss”, “Amerika”, “Beim Bau der Chinesischen Mauer”, “Gesammelte Schriften”, “Gesammelte Werke”, “Tagebuecher”, “Briefe an Milena”.
Podatke pronašao u djelu:”Enciklopedia leksikografskog zavoda”, Leksikografski zavod, Zagreb, 1968.
PROCES I PREOBRAŽAJ
Franz Kafka bio je samokritican pisac i strog prema samome sebi, što se može zakljuciti iz cinjenice da je za života objavljivao samo manji broj djela s kojima je on bio koliko-toliko zadovoljan, te da je nakon njegove smrti pronadeno pismo naslovljeno Maxu Brodu koje je glasilo:
“Dragi Maxe, moja posljednja želja: sve što ostavljam za sobom ( dakle, u prmaru za knjige, u komodi, u pisacem stolu, kod kuce i u uredu, ili je bilo kamo odneseno pa ti nadeš ), dnevnike, rukopise, pisma, tuda i moja, bilješke i tako dalje, neka se sve odreda spali neprocitano, a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se nadu kod tebe ili kod drugih, od koji ih zatraži u moje ime. Pisma koja ti ne budu htjeli date neka ih bar pošteno spale.
Tvoj Franz Kafka.”
Na srecu Max Brod nije ispunio posljednju Kafkinu želju i njegovom zaslugom sacuvala su se sva Kafkina djela koja se smatraju remek djelima moderne književnosti.
Kafka u svojim djelima razvija Kafkijansku atmosferu, što se najbolje ocituje u Procesu. K. je optužen, ne osjeca se kriv i nema pojima zbog cega je optužen, a isto ce se tako osjecati milijoni ljudi zatvoreni u koncentracionim logorima. Upravo atmosfera koja vlada u takvim prilikama naziva se kafkijanska. To je sablasna atmosfera panicnog straha, ljudi se svode na poslušne automate samo kako bi sacuvali živu glavu.
“Priznajte prvom prilikom sve. Tek cete se tada moci izvuci, tek tada. Pa cak ni tada bez tude pomoci, ali što se pomoci tice, ne bojte se ništa, ja cu vam osobno pomoci.”
Sam K. pocinje tako razmišljati, ali se još uvijek pokušava braniti:
“Proces mu više nije izlazio iz glave. Više puta je vec pomislio da ne bi bilo loše dasam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izložiti svoj kratki životopis i uz svaki malo važniji dogadaj navesti razloge zbog kojih je tako postupio., treba li ovaj ili onaj njegov postupak, po njegovom shvacanju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge može navesti za taj dogadaj. Nesumljivo bi bilo olje da sam sastavi takav spis nego da obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.”
I bez obzira na te povremene pokušaje da se izvuce i nade u spas na kojima se ipak pomiri sa svime, još jedan grc, ali sve je gotovo.
“Pogled mu pade na najviši kat kuce pokraj kamenoloma. Kao kad svijetlo sijevne, tako se naglo rastvoriše ondje krila jednog prozora, a jedan covjek slabašan i kanokan na toj daljini i visini, sagne se odjednom daleko napolje, a još dolje ispruži ruke. Tko je to? Prijatelj? Neki dobar covjek? Netko tko ga žali? Netko tko mu hoce pomoci? Ima li još utoka na koje su zaboravili? Dakako da ima (...) Dignu ruku i raširi prste.
Ali K-ov grkljan padoše ruke jednog od one gospodi, a drugi im zari nož duboko u srce i dvaput ga okrenu. Ocima što sve su gorile K. još vidje kako gospoda, priljubljanih obraza, pred samim njegovim licem, konacnu odluku.”
Nažalost, sve što je moglo djelovati na Kafkine suvremenike, proizvod bolne mašte oslikao se kasnije u drugom svjetskom ratu.
Citajuci Kafku, narucito proces cesto citaoca iznenaduju neobicni dogadaji pa se cesti ima dojamkao da se sanja. Dogadaji se nižu kao u snu i cesto se cne nevjerovatnim, ali su istovremeno uvjerljivi i vjerodostojni.
“Stanite!- rece onaj pokraj prozora, baci knjigu na stolic i ustade.-Ne smijete otici jer ste uhapšeni.-Tako se nekako i meni cini- Rece K.-Ali zašto?-pripita-Mi nismo mjerodavni da vam to saopcimo. Vratite se u svoju sobu i cekajte! Postupak je vec u toku i sve cete doznati na vrijeme. Ja prekoracujem svoja ovlaštenja kad vam ovako prijatelju govorim.”
Ta cudnovata smjesa sna i jave je ustvari Kafkina vizija svijeta. To je poseban svijet u kojem djluju posebni zakoni, sve je izvrnuto naopako, ali ne može se reci da je misticno i proizvoljno. To je svijet u kojemu vlaa logika, cvrsta i neumoljiva, poput logike zdravog razuma.
Otudenje ili alijenacija, fenmen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji. Upravo se Kafka time bavio i pisao o tome. Dotaknuo se otudenja u svim svojim djelima, problema izgubljenosti covjeka u suvremenoj civilizaciji, nemoci covjeka da komunicira sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim potrebama i životnim uvjetima koje je sam stvorio, on opisuje covjeka koji nilazi samo na nerazumjevanje okoline. U Preobražaju je Gregor Samza na neki nacin otuden jer pretvorivši se u kukca on za svoje bliže prestaje biti živo bice,a nako što umire svi se ponašaju ravnodušno kao da nikada nije ni postojao. Pa i u procesu Josef K. je otuden, osuden zbog necega cega ni sam nije svjestan, u nemogucnosti da se brani cak i bez da zna tko ga je optužio proživio je godinu muka i grešaka da bi na kraju osudu doživio kao neku vrstu spasa, pomirenja sa sudbinom.
Kafka je pisac koji sam sebi nije pridjeljivao neki osobi znacaj,a narucito nije vjerovao u svoj kjiževni geniji. Njego pesimizam stalno ga je pratio u životu i u djelima. Kafka je na neki naci vizionar, prorok koji je u svojim djelima predvidao što ce nekoliko godina ksnije potresti covjecanstvo.
Zanimljivost Kafkinih djela je u tome što se ona mogu interpretirati na bezbroj nacina, buduci da raspleta u njegovim djelima obicno nema, a nisu dana ni objašnjenja pa se djela ponekad citaju i dva puta kako bi se shvatila, ali uzalud.
Milna, žena koju je on ljubio, a nadviše i cjenio i kojoj je uputio mnoštvo pisma koja se danas ubrajaju u jedna od najljepših ljubavnih pisama, za Kafku je rekla:” On stoji medu ljudima i u cudu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo utocište. Zato je izložen svemu od cega smo mi zašticeni. On je gol medu obucenima.”
Kafka, geniji koji nikada nije sam skrivao svoju velicinu..
Post je objavljen 21.11.2007. u 22:09 sati.