Dadaizam
Dadaizam nastaje vrlo burno 1916. godine u Zürichu u Švicarskoj, u koji se sklanja velik broj umjetnika za vrijeme Prvog svjetskog rata. Tristan Tzara (1896. - 1963.) osnivač je i pisac prvog manifesta, a u jednoj je prigodi, nekoliko desetljeća kasnije, izjavio:
"Da bi se razumjelo kako je nastao dadaizam, valja zamisliti s jedne strane duhovno stanje skupine mladih ljudi koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora, kakav je bila Švicarska u vrijeme Prvoga svj. rata, i s druge strane intelektualnu razinu umjetnosti i književnosti u to doba. Dakako, ratu je morao doći kraj, a poslij smo vidjeli i druge. Sve to zbivalo se u poluzaboravu koji se po navici naziva poviješću. No, oko 1916.-1917. činilo se da rat nikada neće završiti."
To je bio razlog za dadaističku pobunu, zagovaranje apsurda, promidžbu nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. Tristan Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta riječima:
"Dada je nastala iz moralne potrebe. iz neutažive želje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjećaja da bi čovjek, koji je u središtu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim stvarima i loše stečenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednička svim mladima iz pobune koja je od pojedinaca tražila posvemašnje prihvaćanje potreba svoje prirode, bez obzira na povijest, na logiku..."
Dadaizam teži rušenju, uništenju starih načela i zakonistosti logike, ismijava "vječnu ljepotu". Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i određenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zaključak da dadaizam nije toliko protuumjetnički i protuknjiževni smjer "koliko posebno raspoloženje duha, krajnji čin antidogmatizma koji se za svoju borbu služi svim sredstvima." (De Michelli)
Tzara odbacuje sve teorije te se izruguje i kubističkim i futurističkim "akademijama, laboratorijima formalnih ideja". Iz njegovih tekstova zrači neobična uznemirenost, nepredvidivost. Uz Tzaru, osnivači pokreta bili su i Jean Arp, Hugo Ball, Philippe Soupault, Andre Breton, Richard Huelsenback i Louis Aragon.
Dadaizam se širi i na SAD, Njemačku i Francusku, no početkom dvadesetih godina djelatnost pokreta naglo se smanjuje, a na njega se nastavlja nadrealizam, njegov svojevrsni nastavak, no dadaizam uvelike utječe na stvaralaštvo brojnih književnika, pa čak i u današnje vrijeme.
Drugi naziv za umjetnički pravac dadaizam je Dada. Pretpostavlja se da je naziv potekao od dječjeg gugutanja.
Dadaizam
Vincent 23.03.2002
F.Picabia
Dadaizam je jedan od avangardnih umjetničkih pokreta. Riječ dada; načinjena je od infaltilnog tepanja. Glavna obilježja su cinizam, besmislenost, anarhija, negacija svake logike i razumne misli. Pokret nastaje potkraj I svjetskog rata u znaku protesta protiv bespotrebnog krvoprolića. U slikarstvu, kiparstvu i književnosti propagirao je destrukciju radi destrukcije i obaranje svih vrednota civilizacije. Prvi začetnik i preteča pokreta bio je M.Duchamp koji je propagirao ideje totalne negacije, destrukcije i antiestetizma. Grupu dada osnovali su emigranti; rumunjski pjesnik Tristan Tzara i alzaški kipar i slikar Hans Arpi u Zurichu početkom 1916. godine. U veljači su otvorili Cabaret Voltaire- likovni klub s izložbenom galerijom i kazališnom salom. U tom je klubu iste godine T.Tzara pročitao dadaistički manifest i time zapravo počinje niz bučnih ispada, ekscesa i skandala. Slikari, kipari i pjesnici multimedijalno djeluju. Dadaizam se nakon rata širi u Francusku (Pariz) i Njemačku (Berlin). Dadaisti odustaju od klasičnih likovnih disciplina odnosno stvaraju vlastite koncepcije - automatizam ili potpuna spontanost forme, sukobi raznih elemenata itd. Moj najdraži dadaistički umjetnik je F.Picabia.
Dadaizam nastaje vrlo burno 1916. godine u Zürichu u Švicarskoj, u koji se sklanja velik broj umjetnika za vrijeme Prvog svjetskog rata. Tristan Tzara (1896. - 1963.) osnivač je i pisac prvog manifesta, a u jednoj je prigodi, nekoliko desetljeća kasnije, izjavio:
"Da bi se razumjelo kako je nastao dadaizam, valja zamisliti s jedne strane duhovno stanje skupine mladih ljudi koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora, kakav je bila Švicarska u vrijeme Prvoga svj. rata, i s druge strane intelektualnu razinu umjetnosti i književnosti u to doba. Dakako, ratu je morao doći kraj, a poslij smo vidjeli i druge. Sve to zbivalo se u poluzaboravu koji se po navici naziva poviješću. No, oko 1916.-1917. činilo se da rat nikada neće završiti."
To je bio razlog za dadaističku pobunu, zagovaranje apsurda, promidžbu nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. Tristan Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta riječima:
"Dada je nastala iz moralne potrebe. iz neutažive želje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjećaja da bi čovjek, koji je u središtu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim stvarima i loše stečenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednička svim mladima iz pobune koja je od pojedinaca tražila posvemašnje prihvaćanje potreba svoje prirode, bez obzira na povijest, na logiku..."
Dadaizam teži rušenju, uništenju starih načela i zakonistosti logike, ismijava "vječnu ljepotu". Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i određenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zaključak da dadaizam nije toliko protuumjetnički i protuknjiževni smjer "koliko posebno raspoloženje duha, krajnji čin antidogmatizma koji se za svoju borbu služi svim sredstvima." (De Michelli)
Tzara odbacuje sve teorije te se izruguje i kubističkim i futurističkim "akademijama, laboratorijima formalnih ideja". Iz njegovih tekstova zrači neobična uznemirenost, nepredvidivost. Uz Tzaru, osnivači pokreta bili su i Jean Arp, Hugo Ball, Philippe Soupault, Andre Breton, Richard Huelsenback i Louis Aragon.
Dadaizam se širi i na SAD, Njemačku i Francusku, no početkom dvadesetih godina djelatnost pokreta naglo se smanjuje, a na njega se nastavlja nadrealizam, njegov svojevrsni nastavak, no dadaizam uvelike utječe na stvaralaštvo brojnih književnika, pa čak i u današnje vrijeme.
Post je objavljen 21.11.2007. u 21:33 sati.