Uvalio sam se u kadu punu tople vode, a kroz prozor se vidio snijeg na granama i mislio sam - k vragu! Zašto moram van?! Najradije bih zauvijek ostao u toj toploj vodi, u kadi, kao još nerođeno dijete u plodnoj vodi maternice. Vrijeme mi je bilo ograničeno, trebao sam uskoro stići na drugi kraj grada, a ja sam odlagao izlazak iz tog preugodnog zaklona: još malo, još malo, još malo, evo, sad ću…
Ostatak priče premješten je na moj blog "Kuda ide - razmiče se drveće".
Post je objavljen 21.11.2007. u 21:27 sati.