BENN, Gottfried
Datum rođenja
2.5.1886.
Datum smrti
7.7.1956.
Područja
književnost
Opis
Njemački liričar i esejist, jedan od najvećih njemačkih pjesnika poslije Rilkea; u početku ekspresionist, kasnije sintetizira umjetnost i znanost. (Izabrane pjesme, Statičke pjesme, Destilacije, Sinovi)
SLIKE, (Bilder, 1948)
Gottfried Benn
Vidiš li na slikama po galerijama
tih zgrbljenih leđa, sivih njušaka, bora
sablažnjivih podbulih starih stvora,
što kroz stvari se vuku već slični lešinama
Zgužvane kože, strnjiku, sirastu bradu,
salo podlito krvlju od patokine omame,
rad raženice spretni za varke i obmane,
u platno da spreme batrljke oni kradu;
Večer života, dekor obilan,
bogatstvo gadosti, dronjaka, pestilencija,
sve veću visinu izmjeničnih rezidencija;
u zalagaonici u odvodnoj cijevi, svu noć i dan,
Vidiš li na slikama sred galerija,
kako ti starci živote platiše svoje.
vidiš li proteze onog tko to naslikao je,
Njega tad vidiš, tog velikog genija.
Prijevod: Ante i Truda Stamać
Ne postoji zbiljnost
"Es gibt keine Wirklichkeit"
Gottfried Benn
Nostalgija
pod svjetlošću zvijezda.
Zemljopisna karta prohodnih
i prolazećih puteva.
Svijet i ja.
Iscrtava se zamišljeni krug
nepodudarnošću duše i čina.
Zagonetni su znaci nespoznatljive moći.
Osuđuju na šutnju.
U muci traženja pokazuje se
stvarna opasnost otkrića.
Zahtjevi veličine, razvoja i potpunosti,
nose u sebi bezdan, privlače u provaliju
i upravljaju svijetom.
Tko je u igri, može se izgubiti,
a ne mora se tražiti.
Djela zaodjevena radosnim obrisima bezbolnosti
i sigurnog življenja?
Nepoznati i nepravedni darovi.
Stoje nasuprot čovjeku, neshvatljivo.
I kako život može postati bitan?
Nepristupačni su i nedostižni
i nepremostivi oblici kaosa.
Oblikovni krug formi
još je s ove strane paradoksa.
U površnosti savršenstva.
Nikad uhvatljivi trenuci šutljivih
i zauvijek nijemih maski.
One hitro prolaze.
Zaboravljaju vrijednosti
odsanjanih trenutaka nestalnosti.
Njihova lipteća krv zgrušava se
u purpurno tkanje.
U krhkosti vlastite muke izrastaju
sa zamišljenim patnjama unutrašnjeg razaranja.
I nemoguće je sve to nadvladati skokom.
Odsustvo smisla na putevima ispunjeno zabludama.
I pretjeranost i nedostatnost. Ni mjere ni uvida.
Slučajnost nije narušena obrisom stvari.
Stroge i sigurne linije ne razdvajaju.
Nisu u odgovarajućoj ravnoteži,
niti ispunjene izrazom.
Kao da nije zaokružen svijet
u zvjezdanim slikama prisutnog.
A i ono nedoživljeno, formirajući se, zamagljuje bitak.
Tamne sjene svijeta još-ne-oblika
uključene su na još mučniji način
i više nije moguće disati.
Udaljavaju se putevi,
u svojoj nedostatnosti i nedovršenosti
nepremostivi ponori, a u kutu kao da leže
još bogatiji darovi i nejasna čežnja drijema.
I zagubljenost istinske zbiljnosti
kao ništavilo je bivanja,
obogaćeno informacijom bogatog cvata,
moglo bi se upotrijebiti kao začin svakodnevici;
i sve što je rođeno iz potrebe, ostvarilo bi se
u rasterećenju;
ali pronalazak temelja tragedije
postao bi očit problem.
Sirova i bespogovorna samovolja,
strast zemlje i neograničenost slučaja
pojavljivala bi se kao odgovor,
kao onostranost, kao čudo
-čvrsto zategnuto kao vitka duga nad bezdanom;
a stvaralačko zrenje ne bi preobražavalo
da bi pobijedilo, njegov svijet bio bi posljednji
u vremenskom slijedu koji bi zauvijek potonuo.
Zvjezdano nebo sjaji još uvijek samo u tamnoj noći;
samotne staze privida zrače u svijet.
Zbivanje je isprepleteno kao nit
kao da je najunutarnjija i najvlastitija bitnost.
Jednom razbijeno prosijava kao neiskupljeni grijeh,
jer beskonačan je zahtjev imaginarnog neba.
Apsurdna je slika nebeskih hijerarhija.
Tama izgubljenih u noći crnih odsjaja
suština je potrebitosti koja se nikada neće uzdići.
Vode beznadno hlape
nad isušenim koritom
razlokane zbiljnosti.
Post je objavljen 21.11.2007. u 21:21 sati.