Kako se osjećam ?? Pa valjda tako kako se osjećam !!!!! Eeee koje glupo pitanje !! Pa zašto se Huh.. nebi osjećali tako kako se osjećamo ?? Imam osjećaj da uvijek nešto glumimo. Osjećamo se drugačije a glumimo npr. neko veselo stvorenje!! Baš smo zeznuta stvorenja, koji k.... smo takvi ?? Zašto ne bismo bili takvi kakvi jesmo i potpuno se uživjeti u to što jesmo sada i ovdje ? U biti kada se potpuno uživim u sebe i u ono što osjećam potpuno, tako kako se osjećam istovremeno kao da negdje duboko u sebi osjećam neko prikriveno "blaženstvo", bez obzira kako se osjećam: sretno, tužno, ljeno, voljeno, ljutito, prekrasno bilo kakvo. Zašto nebi POTPUNO i iskreno doživljavali sebe isto kao i svoju trenutnu situaciju ? Osjećam da ćemo time biti puno "sretniji". Pod rječju sa navodnicima mislim na sreću i zadovoljstvo koja bježi pred bilo kakvih opisa riječima, nešto neopisivo. Zašto ne priznati sebe, ne biti mi ? I ne bojati se što će drugi misliti. Ako ne priznamo sebe pa kako ćemo onda druge ?? Ako ne prihvatimo sebe, kako onda možemo voljeti sebe ?? Kako ćemo i kada onda biti zaista sretni ?? Ako odbacujemo sebe kad ćemo onda upoznati sebe i iscijeliti rane ?? Kad ??
Tužan sam ali i duboko u sebi osjećam neku lijepu, ugodnu i divno, senzitivno, neopisivo "blaženstvo" koja ispire tu lijepu tugu.....
Post je objavljen 21.11.2007. u 20:54 sati.