I na kraju ove neokulturalne antipolitičke strategije, ali nikako ne najmanje važno (upravo suprotno), ističe se razvoj svijesti svakog pojedinca. Evo što o tome kažu prvi i drugi članak Deklaracije o neokulturalnim zajednicama:
1. Čovjek je po prirodi nenasilan i sposoban stvoriti društvenu zajednicu zasnovanu na ravnopravanosti, suživotu i skladu s prirodom. Stanje suvremenog svijeta koje oslikava suprotne značajke (rat, nasilje, nepravdu, uništavanje prirode i slično) rezultat je paradigme koju su ljudi prihvatili, a ne njihove unutarnje prirode.
2. Svaka paradigma zasnovana je na određenom iskustvu stvarnosti (stanju svijesti), te ga zauzvrat potiče kroz način života, stvarajući tako zatvoren krug. Neokulturalna paradigma zasnovana je na iskustvu potpunog zajedništva koje transcendira individualnost, odnosno zasnovana je na iskustvu viših stanja svijesti.
Za razliku od svih političkih programa, ovaj kojeg nazivam antipolitičkim uključuje u sebe promjenu čovjeka, pojedinca. Ili, možda je bolje reći, uklanjanje indoktirnacije i obrazaca svake vrste, te otkivanje istinskog i izvornog stanja svijesti. Radi se o potpuno subjektivnom iskustvu, naizgled nevezanom za društvene događaje. Ali, svatko tko iole razmišlja o svijetu, o tome kakav jest i kakav bi mogao biti, zna da svijet čine ljudi. Pohlepa, nasilje, zavist, iskorištavanje, prevara i slične prevladavajuće značajke nikako ne mogu stvoriti društvo koje bi bilo bez njih. Represija ne pomaže.
Važan dio neokulturalne pardigme je i spoznaja da su te negativne značajke dio postojeće civilizacije, a ne čovjeka kao takvog! Naša civilizacija tvrdi suprotno: da su negativne značajke dio čovjekove prirode, a da nas je “civiliziranost” iz toga uzdigla. I tu smo uhvaćeni u zamku: civilizacija nas navodno želi spasiti od prirode (represijom, zaštitom, policijom, vojskom) a prešućuje da je sam njezin ustroj kriv za nastanak onog od čega nas štiti. Nekako nalik mafijaškom reketarenju. Plati, i to vrlo visoku cijenu, da te zaštitim od sebe same.
***
I tako, iako bi se još mnogo toga moglo reći o mogućim utjecajima društva na neokulturu, a još više obrnuto, za sada ću se ovdje zaustaviti. Svih devet postova koji govore o tome bit će u obliku cjelovitog članka objavljeno na www.neokultura.org. Tko zna, možda jednog dana doista nekome posluže kao (anti)politička platforma.
Post je objavljen 21.11.2007. u 19:13 sati.