Umorna ruka posljednju snagu ubire,
i čini ti se kao da je vrijeme oko tebe stalo.
Ali još uvijek je želja u zraku i dobra stara volja,
iako je spokojno ipak ti se čini kao da je vremena malo.
Čujem glas u daljini ' napiši jednu pjesmu za mene',
za one što spavaju mrtvim snom i čekaju svijetlo.
Zamišljenim pogledom gleda i u daljini se gubi,
to je onaj znak o kojem si maštao i žalosno čekao.
Onaj strah polako popušta i zauvijek nestaje,
samo u kutku sobe ipak ona ostaje i čeka.
No mirna je i ne govori puno ali zna tajnu,
po mojim mislima zauvijek putuje i ori se jeka.
Soba se puni poznatim smijehom i nestaje melankolija,
zowe se opet imenom twojim i neda tmini unutra.
Kada stigneš na ono mjesto na koje si uwijek želio doći,
opet ćeš letjeti i širiti taj zarazni osmijeh svuda.
Više neće zvati sve anđele jer jedan anđeo je tu,
i uvijek je kraj nje i neda joj da posrne i čuje njen jecaj.
Taj jedan anđeo se igra s njenom sudbinom,
i namjerno mu to dopušta, jer samo njega je čuvala za kraj.
Post je objavljen 21.11.2007. u 14:08 sati.