naravno, objavljujem u zaostatku. ovo je napisano sredinom ili krajem sedmog mjeseca
Lupa me pms. Osjećam to. Čujem kako it trbuha pulsiraju novonakupljeni dekagrami i kilogrami. Brada mi je u jednom prištu. Išla sam na solarij, šećem se po suncu, a lice mi je jedini dio tijela na kojem nemam boju. Dođe mi da plačem. Čak mi je guza izgorila na kvarcanju. Pinky piggy ass. I sad se ljušti. Ne znam što bih sa sobom. Zapravo, znam što bih trebala, ali to jednostavno ne radim. Pišem u zaostatku. Ali u zaostatku se i događa sve u mom životu. Sad ću se izdivljati i ispucati na ukućanima (koji nemaju veze s tim), a onda kad pozvoni na vratima, zagrlit ću ga i poljubiti s osmijehom na licu. Kao da se ništa nije dogodilo. Kao da se baaaaš ništa nije dogodilo. Right. Uvijek popizdim na gluposti. Tako barem kažu. Možda i jesu gluposti. Zašto onda ja ne mislim da su to gluposti? Očito tražim previše i očito tražim da je uvijek po mome. Istina, volim dirigirati, upravljati stvarima i pojavama (bez brige, ne i ljudima, iako je i to ponekad naprosto nužno) ako mislim da imam sposobnosti za to. To je malo kontradiktorno onome što očekujem u privatnom životu-da me se vodi i da se mnome upravlja.. to će se vjerojatno isto dogoditi sa zaostatkom. Današnji dan mi ni po čem nije bio poseban. Osim što sam sa starim išla kupiti aparatiće za jedinu stvar s kojom se zajedno suočavamo(dlake): brijaći aparat i epilator. Tu je naš dobrostojeći odnos stao. Baka je danas napravila prvi put pizzu picante. Kad joj unuka voli ljuuto! Opet se nisam prisilila učit. Mislim, učit dulje od 10 minuta. Provela sam nad knjigom čak 40-tak! Aha! I to iz 2 predmeta. I na tome je ostalo. Nisam uopće raspoložena. Oprala sam kosu i veselila se kad će se on vratiti doma da se napokon vidimo. Maknula bih se iz kuće i ako ništa drugo, pokušala sakriti sve jebene prištiće (što zbog vrućine, što 'sezonske'). On kaže da mu to uopće nije bitno, ne primjećuje ih. (a kladim se da ih pri pogledu na mene uspije izbrojati više nego ja). Tužna sam. Ništa mi ne uspijeva, ništa ne ide onim planiranim tokom. Hm, ništa mi ne ide. Osim te veze. U kojoj sam zapravo našla neku snagu, neki temelj, neko utočište. I baš sad kad ga trebam, njega nema. Naravno, s razlogom. Uvijek je sve s razlogom. Na njegovom mjestu, i ja bih tako. Ali ja ne toleriram razloge. Ja ništa ne toleriram. Ja pizdim. Očito to volim. Volim pizditi bez razloga. Kako sam ljuta!!!! Fali mi moja vreća, i rukavice, i serija direkata i krošea.. jesam li stvarno ljuta? Pa nemam razloga biti. I oni koje imam, kažu da bih trebala biti ljuta na sebe. Samo sam tužna. Tužna jer sam nemoćna, frustrirana, i ovisna (fizički, emocionalno, materijalno, financijski). Tužna sam jer sam u svemu sama. Ali kako to obično biva, optužit ćemo pms za sve.
Post je objavljen 01.08.2007. u 13:52 sati.