Marketing
Turska, drugi dio
Ovo smo ljeto bili u Alanyji, gradu tek trinaest kilometara udaljenom od našeg ljetovališta, samo jednom, no prije četiri godine u njoj smo proveli prekrasna dva tjedna, pa smo je imali prilike dobro upoznati, proputovati njezinom okolicom i zaista uživati. Na žalost, ovaj put neke fotografije nisu dobro uspjele, jer je zbog doba dana i položaja Sunca jednostavno bilo nemoguće izvući dobar pogled na neke od građevina, a budući da se nismo još koji put vratili u Alanyju, nismo ni imali priliku ponovno snimiti ista mjesta uz povoljnije osvjetljenje.
Alanya je grad bogate povijesti, ali i rapidnog razvoja. Uz mnoge stare građevine, tvrđave i srednjovjekovnu fortifikaciju niču brojne suvremene zgrade, uglavnom usmjerene ka turizmu: hoteli, restorani, kafići i noćni klubovi, uz obavezne trgovine. Kad smo prije četiri godine razgovarali s turističkim vodičem, rekao nam je da je čak 60% tamošnjih nekretnina u vlasništvu Nijemaca, koji za osjetno niže cijene nego u Europi kupuju udobne stanove u gradu kojeg odlikuje cjelogodišnja izuzetno ugodna klima te čim odu u mirovinu najveći dio godine provode upravo u Turskoj. Srpanj i kolovoz mjeseci su vrlo visokih temperatura i svekolike gužve i vreve, pa te mjesece novopečeni stanovnici Alanyje običavaju provoditi u Njemačkoj, budući da su njemačka ljeta mnogo blaža. Zgodan aranžman, zar ne?
Središte grada prepunjeno je kafićima i restoranima. Prije četiri godine cijene su bile izuzetno niske - recimo, cijeli se ručak, zaista obilan, mogao dobiti već za dva eura, a večera za dvoje uz butelju finog vina u najboljem restoranu u gradu nije prelazila nekih 250 kn - no sad nam se brzinskom inspekcijom izvješenih cjenika učinilo da je sve osjetno skuplje, ali u usporedbi s europskim cijenama turska je ponuda još uvijek izuzetno povoljna.
Ovo je pogled s rive na zidine koje su sagrađene kako bi branile grad od gusara. Sorry na kontralihtu. 
Uglavnom, prošli smo se put popeli na zidine - nadobudno smo krenuli pješice odbijajući ponude lokalnih taksista da nas prebace do vrha, da bismo već nakon prvog kilometra očajno gledali uzbrdo, razmišljajući koliko još moramo hodati do gore. Na kraju nas je pokupio neki simpatični Turčin, također turist, koji nas je kamikaza-vožnjom dofurao do vrha. Pogled odozgo zaista je fascinantan i žao mi je što ovaj put nismo išli gore, no s dvoje male dječice, a bez autosjedalica, to je zaista bilo nemoguće, pogotovo po onoj vrućini. No, iz perspektive šetača po gradu to izgleda otprilike ovako:
Nekoliko slički atmosfere rive - brodovi koje vidite mahom su izletnički i organiziraju lokalne ture do obližnjih plaža ili jednodnevne izlete na Cipar:
Iako u gradu uredno postoje restorani svih postojećih fast-food lanaca (koje ovom prilikom nećemo reklamirati 
), ulični prodavači kuhanog kukuruza i svježe cijeđenih sokova imaju mnogo bolji promet:
Crvena tvrđava mjesto je početka, odnosno kraja (ovisno o tome kako gledate) gradskih zidina. Naziv Crvena dobila je zbog vrste opeke kojom je obložena. Njezina je unutrašnjost još uvijek dobro očuvana, a poseban je doživljaj penjanje uskim i strmim stepenicama do samoga vrha, s kojeg puca pogled na pučinu, grad i luku.
Snimila sam i osnovne informacije o tvrđavi, no budući da je slika velika, stavit ću samo link.
Trgovine u Alanyji jednako su napunjene lažnjacima kao i bilo gdje drugdje u Turskoj, jedino što su ovdje, za razliku od onih u Konakliju, mnogo uređenije, a trgovci su zaista pristojni. Cjenkanje je, ipak, obavezno. 
No, naravno da možete kupiti i druge stvari, poput suvenira ili lokalnih proizvoda od kože, keramiku, sagove (tj. ćilime) i slično.
Uglavnom, imate li priliku, svakako vam preporučam godišnji u Alanyji, pogotovo ako ste mladi i volite tulumariti. Naš je prvi godišnji u Turskoj bio upravo u ovom gradu, u hotelu na samoj plaži Kleopatra i moram reći da smo od prve do posljednje minute uživali. Ove smo se godine ipak odlučili za nešto mirnije mjesto, jer sumnjam da bi se nasljednicama svidjela cjelonoćna buka iz kafića i klubova.
I za kraj vas ostavljam uz jedan lijepi pogled na rezidencijalni dio grada:
Post je objavljen 21.11.2007. u 08:01 sati.