Nedjelja ujutro.
Za divno čudo, Prva Zakonita odlučuje ipak nam se pridružiti u pohodu na Dilj.
Uvjet - kava u krevet, doručak u kljun.
Dok razgrćem teški snijeg s auta, pitam se, koliko je ideja dobra.
Dok izlazimo ispod krova lovačke kućice, mislim si, ne bi išao, da me netko tjera, ali bi imao na koga grintati.
I onda, čudo... Snijeg netaknut, tišina, nevjerojatno svjetlo.
Sve ostalo, bile bi tek riječi - riječi, krletke istine...





P.S. Yess... Čini mi se da su mi počele rasti... 
Post je objavljen 21.11.2007. u 10:33 sati.