Vaš poziv je na čekanju.
Niste prioritet.
O da, boli na jedan sumoran način.
Kada znaš kako si proizveo sivilo
nehotice, još nedavno.
Osveta i sve njene smicalice
ne teku mi venama.
Prihvaćam skrušeno,čežnjom obavijena.
O kako sam živjela dok si utiskivao
svjež zrak u moja tamna pluća.
Kako je gorjela utroba,
vrhunac boje moga oka,
žario je nebeskim svodom.
Nije li se ljubav poigrala
baš samnom ?
Ni ne znaš koliko si slobodan,
i sretan ... pojma nemaš.
Neki ponos zatajene muškosti
tjera te da oživljenu dahom
ugušiš stiskom jedne ruke.
Radi pravde u mutnom.
Bliskost na čekanju, iz inata.
Dok sklapam oči, obavijam se oko tebe,
po prvi put dotičem kožu
i uzimam vatrenog jahača.
Umirem ili se vraćam ?
Tko bi znao....
Post je objavljen 21.11.2007. u 07:51 sati.