Marketing
Crtić iz mog djetinjstva
U jedno od mojih sjećanja iz djetinjstva utkan je doživljaj hladnih jutara i tople deke u koju me mama zamotavala kad me prije odlaska na posao nosila baki na čuvanje. Na bakinu sam kauču drijemala još neko vrijeme, a onda je slijedilo gledanje crtića. Ne, nije to bilo cjelodnevno buljenje u televizor, nego jedna epizoda obožavanog crtića, nešto što nisam propuštala.
Danas, nakon što je proteklo mnogo vremena koje je promijenilo i ljude, i običaje, i djecu, a i crtiće, osvanulo je hladno jutro, slično onome iz mog djetinjstva, a opet – tako različito. U godinama koje su prošle pješčani sat života učinio je svoje... Ipak, ostalo je sjećanje.
Kad se s televizora oglasilo: Svi su znali da sam mala pčela zvana Maja, mala bistra pčela Maja… počele su mi navirati drage slike iz djetinjstva.
Nekim se čudom u eri Pokemona, Digimona i ostalih mona, na televizijskom programu našla Pčela Maja, moj omiljeni crtić iz djetinjstva.
Pustolovine znatiželjne pčele i njezinih prijatelja nisam propuštala. Da ne okolišam, i danas sam se priljepila uz televizor. Sad, za potrebe zaključka, moram ukratko reći što se događalo. Prugastu je zujalicu u današnjoj epizodi htio pojesti žabac. Na sve je moguće načine nastojao namamiti Maju i njezina prijatelja Pavu. Budući da su njih dvoje vrlo znatiželjni u otkrivanju svijeta, ali i pomalo naivni, našli su se u opasnosti. No tad stiže Flip, skakavac koji ih na vrijeme uspijeva upozoriti da žabac nema baš časne namjere.
Nakon nekog vremena žabac je upao u bunar. Pluta u vodi i govori kako neće moći dugo izdržati, a bunar je predubok i ne može iskočiti. U tom trenutku, kako to već ide, u blizini se našla Maja i vidjela da je žabac u nevolji. Iako ju je taj isti žabac najprije htio pojesti, ipak ga je spasila.
Mislim da je nepotrebno raspredati o pouci, zar ne? Djeca koja gledaju takve crtiće zasigurno neće biti potaknuta na agresiju, netrpeljivost prema drugoj djeci i na slične negativne emocije, a usput će štogod i naučiti.
U eri televizijskog prikazivanja svih mogućih oblika nasilja, čak su i crtići puni agresije. Sjetih se Pokemona. Dovoljno govori i samo ime - Pokemoni. Pocket monsters iliti Džepna čudovišta. Kad ih vidim kako su nacrtani, već mi je sve jasno. Pokemoni su proizvod devedesetih godina 20. stoljeća; nastali su najprije kao videoigra, a zatim se pojaviše i crtić, i strip, i igračke... Priča o pčeli Maji nastala je 1912. iz pera pisca Waldemara Bonselsa (Pčela Maja i njezine pustolovine) a sedamdesetih se godina počeo prikazivati i crtić.
Istina je da svako vrijeme nosi svoje. Možda imam pogrešan dojam, ali čini mi se da su mnogi crtići, proizvedeni u novije vrijeme - nekako zastrašujući. Naravno, to ne znači da sve zlo dolazi iz crtića niti da se ono što je dobro i poželjno za djetetov emocionalni i intelektualni razvoj nalazi samo u zgodama i nezgodama animiranih likova, ali ne treba ni podcijeniti utjecaj televizije.
Post je objavljen 20.11.2007. u 23:28 sati.