Marketing
Metković
***************
Reportaža o Metkoviću
Uz granicu s Hercegovinom, na mirnom toku Neretve proteže se grad Metković. U prirodnoj ljepoti, drevni gradić u plodnoj dolini prvi put se u povijesti spominje 1422. u sudskoj raspravi pred dubrovačkim knezom. U vrijeme svoga prvog spomena bio je maleno naselje, bez većega značenja za ta područja. Tek polovinom 19. stoljeća austrijska muje uprava dala središnje mjesto u donjemu Poneretavlju. Tada je Metkovićpostao središte Neretvanske doline. Prema povijesnim izvorima, samo ime potječe od plemena Metkovići koje danas ne postoji. To je razlog što se je uobičajen naziv grada bio u množini, Metkovići, koji se još može čuti od starijih mještana. Naziv u jednini Metković počeo je prevladavati u 20. stoljeću, posebice u drugoj polovini. Delta Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omeđena je ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim brdima. Na zapadu delta je otvorena moru i nalazi se pod njegovim stalnim utjecajem. U tom lijepom gradiću, naseljenom pretežno modernim obiteljskim kućama, živi petnaestak tisuća stanovnika. Svoju napučenost doživio je poslije Drugoga svjetskog rata. Tada se doseljeno stanovništvo, koje je potjecalo uglavnom iz obližnjih sela, pretežno nastanjivalo na desnoj obali Neretve. Doseljenje pučanstva širilo je mjesto pa je tako uvjetovalo organizaciju društvenoga i vjerskoga života. U crkvenom ustroju grad Metković podijeljen je u dvije veće katoličke župe. Uz stariju župu na lijevoj obali, koja je posvećena sv. Iliji, nalazi se nova župa sv. Nikole biskupa na desnoj obali Neretve.
*******************
*********
******************
*****************************
Burna prošlost župne crkve
Župnu crkvu u Metkoviću gradio je fra Bartul Arbić 1700. Tadašnja crkva bila je posvećena Uznesenju Marijinu, a kasnije sv. Iliji. U 18. i 19. stoljeću, posebno nakon austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, stanovništvo se spustilo u dolinu Neretve pa je zbog novonastalih potreba crkva nadograđivana i proširivana 1780. i 1830. Carica Elizabeta je 1858. darovala za crkvu sredstva pa je započeta gradnja 1867, a završila 1870. Posvećena je 1903. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata 1944. teško je stradala, ali je zalaganjem fra Vjeke Vrčića obnovljena već 1948. Za župnikovanja fra Ivana Arbusa 1963. naručene su nove orgulje ljubljanskoga majstora Franca Jenka. Crkva je više puta obnavljana, a 25. studenoga 1995. potpuno je završena obnova.
... u tom kraju kršćanstvo prisutno od rane faze svoga nastajanja, jer ondje je blizu stara Narona koja je bila biskupijsko središte. Kršćanstvo se održalo u svom kontinuitetu, a samu župu sv. Ilije osnovali su franjevci 1670, a sjedište joj je bilo u obližnjem Dračevu u susjednoj Hercegovini. Tek 1716. sjedište se premješta u Opuzen, a dio naroda zadržava se u Metkoviću pa je 1719. osnovana župa u Metkoviću. Tada su je posluživali franjevci iz Zaostroga iz Bosanske provincije. Danas župu opslužuju franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja. „Župa sv. Ilija ima oko osam tisuća vjernika. Prošle godine u maticama je zabilježeno 99 krštenja i 65 umrlih“, kaže župnik o. Džimbeg.
Preuzeto sa stranice Glasa Koncila Reportaža o Metkoviću
Uz granicu s Hercegovinom, na mirnom toku Neretve proteže se grad Metković. U prirodnoj ljepoti, drevni gradić u plodnoj dolini prvi put se u povijesti spominje 1422. u sudskoj raspravi pred dubrovačkim knezom. U vrijeme svoga prvog spomena bio je maleno naselje, bez većega značenja za ta područja. Tek polovinom 19. stoljeća austrijska muje uprava dala središnje mjesto u donjemu Poneretavlju. Tada je Metkovićpostao središte Neretvanske doline. Prema povijesnim izvorima, samo ime potječe od plemena Metkovići koje danas ne postoji. To je razlog što se je uobičajen naziv grada bio u množini, Metkovići, koji se još može čuti od starijih mještana. Naziv u jednini Metković počeo je prevladavati u 20. stoljeću, posebice u drugoj polovini. Delta Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omeđena je ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim brdima. Na zapadu delta je otvorena moru i nalazi se pod njegovim stalnim utjecajem. U tom lijepom gradiću, naseljenom pretežno modernim obiteljskim kućama, živi petnaestak tisuća stanovnika. Svoju napučenost doživio je poslije Drugoga svjetskog rata. Tada se doseljeno stanovništvo, koje je potjecalo uglavnom iz obližnjih sela, pretežno nastanjivalo na desnoj obali Neretve. Doseljenje pučanstva širilo je mjesto pa je tako uvjetovalo organizaciju društvenoga i vjerskoga života. U crkvenom ustroju grad Metković podijeljen je u dvije veće katoličke župe. Uz stariju župu na lijevoj obali, koja je posvećena sv. Iliji, nalazi se nova župa sv. Nikole biskupa na desnoj obali Neretve.
*******************
*********
******************
*****************************
Burna prošlost župne crkve
Župnu crkvu u Metkoviću gradio je fra Bartul Arbić 1700. Tadašnja crkva bila je posvećena Uznesenju Marijinu, a kasnije sv. Iliji. U 18. i 19. stoljeću, posebno nakon austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, stanovništvo se spustilo u dolinu Neretve pa je zbog novonastalih potreba crkva nadograđivana i proširivana 1780. i 1830. Carica Elizabeta je 1858. darovala za crkvu sredstva pa je započeta gradnja 1867, a završila 1870. Posvećena je 1903. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata 1944. teško je stradala, ali je zalaganjem fra Vjeke Vrčića obnovljena već 1948. Za župnikovanja fra Ivana Arbusa 1963. naručene su nove orgulje ljubljanskoga majstora Franca Jenka. Crkva je više puta obnavljana, a 25. studenoga 1995. potpuno je završena obnova.
... u tom kraju kršćanstvo prisutno od rane faze svoga nastajanja, jer ondje je blizu stara Narona koja je bila biskupijsko središte. Kršćanstvo se održalo u svom kontinuitetu, a samu župu sv. Ilije osnovali su franjevci 1670, a sjedište joj je bilo u obližnjem Dračevu u susjednoj Hercegovini. Tek 1716. sjedište se premješta u Opuzen, a dio naroda zadržava se u Metkoviću pa je 1719. osnovana župa u Metkoviću. Tada su je posluživali franjevci iz Zaostroga iz Bosanske provincije. Danas župu opslužuju franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja. „Župa sv. Ilija ima oko osam tisuća vjernika. Prošle godine u maticama je zabilježeno 99 krštenja i 65 umrlih“, kaže župnik o. Džimbeg.
Preuzeto sa stranice Glasa Koncila Reportaža o Metkoviću
**************
... Uz poznatoga nekadašnjeg misionara o. Antu Gabrića, iz Metkovića je desetak živućih svećenika.
Toga bijeloga sveca, kako ga ja zovem, pamtit ću zauvijek, ostao je duboko urezan u mome srcu, vječno u sjećanju ... Upoznala sam ga prilikom njegova posjeta rodnom kraju ... Bila zadivljena njegovom mirnoćom unatoč nervozi svih nas i unatoč obavezama koje su ga još čekale /puno je još toga imao u planu obići/. Posebno sam bila fascinirana njegovim očima. Mogu samo reći da takve oči nikada više u životu nisam vidjela. Mir, mir je izbijao iz njih, i ne znam to opisati, dubina bekrajna, mudrost neizmjerna, ...
Post je objavljen 20.11.2007. u 21:54 sati.