...napokon se mojoj Jani nešto lijepo dogodilo,napokon...Jano,nadam se da će sve uspjeti..znam da se bojiš zbog svega što se dogodilo prije,znam da ti nije lako samo okrenuti novu stranicu u životu,ali pokušaj...nitko nije vrijedan toga da se dričeš sreće zbog njega,kao što ja radim...ja to jako dobro znam,ali sam pretvrdoglava i ne shvačam da jednostavno dođe vrijeme kad se nekoga treba prestati voljeti,ne želim to shvatiti...a ti moraš biti sretna,jer kada si nasmješena ni meni ništa nije teško,tad i moj život dobije onaj neki smisao koji uporno tražim,mogu se nasmijati jer se moja PRIJATELJICA smije...pokušaj,jer nikada ne znaš što će biti,to smo obje predobro naučile..došlo je vrijeme da podigneš glavu i napraviš nešto samo za sebe,bez obzira što će netko drugi reći...prestani se kajati zbog prošlost,možda ospada licemjerno kad ja to kažem jer živim po suprotnom,ali tako je bolje,ja to jako dobro znam...a ja sam bila klinka koja je sanjala o nekom svijetu iz bajke,koja je vjerovala da svijet može biti roze boje,prevarila sam se..sad se sama sebi pokušavam opravdati,a opravdanja jednostavno nema..zato ti uči na mojim pogreškama i ne boj se,jer zaslužila si malo nečje pažnje i ljubavi,tako je drugi zaslužio ako ne ti?..nemoj ostavljati ništa za sutra,jer tako se ne živi..živimo za danas..kako sama sebi smiješno zvučim i ne vjerujem svojim riječima,iako predobro znam da su iskrene i da bi i ja trebala poslušati..ali još je malo vjere ostalo u meni,vjere u ono potrošeno vrijeme,isplakane suze,vjere da ovo srce ima za što kucati...pokušavam se uvjeriti da nije uzalud iako misli govore drugačije,sve je bilo uzalud..moje čekanje,besane noći,vjera da će opet doći...pokušaj biti svoja i vjerovati u sebe,pokušaj ponovno zavoljeti,bez obzira kakav će biti kraj,jer ne može uvijek biti uzalud..ne može zauvijek ovako...znam da ti nije lako,ali ako si preživjela sve do sad,preživjet ćeš i ako nenadano dođe kraj...mala moja,sve je to dio života...
...napisat ću par stihova koje stalno pišem po klupama u školi...pohvalno... =)
...sad nestaje tiho sjećanje na tebe,
poput zrna pijeska nošena vjetrom,
tvoje lice zamijenih sjetom,
a tvoje ime posta kletvom...
...vidim da je tako lako tebi otići,
nakon svih onih dana lako me zamijeniti...
a budio si me prije svitanja,
tražio si nježnost,ja ništa nisam pitala...
Razmišljam često dal ti je bilo stalo...
da li si me volio možda barem malo...
a srce boli dok gledam kako se smiješ
dok u njenom zagrljaju ti se kriješ...
Sad su noći puste i ljubavi nema,
a ja još osjećam miris tvog parfema
i potajno se nadam možda povratku tvom,
dok teško skrivam suze u osmijehu svom...
Dodirni me još samo noćas
da osjetim miris tvoj...
poljubi me još samo jednom
da ne zaboravim da bio si jednom moj...
Još samo noćas mi u lice laži,
koliko me voliš,posljednji put mi kaži...
a onda odlazi i ne vračaj se više...
otiđi noćas,iako to zapravo ne bih htjela...
Odlazi jer ubijaju me tvoje riječi i tvoja djela...
ali samo još jednom prije nego odeš ove noći,
pogladaj me u oči,nježno i dugo me ljubi,
a onda se zauvijek gubi...
Post je objavljen 20.11.2007. u 20:33 sati.