Druga stvar, vrlo bitna, je razvoj novih tehnologija. Ostvarivanje samodostatnosti nije jednostavno u datim uvjetima. Potrebne su nove tehnologije koje, naglašavam, već postoje. Korištenje alternativnih i obnovljivih izvora energije je tehnološki moguće, ali svijet je tako ustrojen da se iz nas mora izvući zadnji novčić prije nego se one počnu masovnije primjenjivati. Ovo je vrlo važna stavka, jer ljudi često o neokulturi razmišljaju kao o vraćanju na nešto “primitivno”. I dosta, budući da nas stotinu ne može napraviti traktor, a niti osigurati naftu za njega, vjerojatno ćemo se morati primiti motike i lopate, jer inače ne možemo biti samodostatni. Isto vrijedi i za većinu dobrobiti suvremene civilizacije, pa se čini da je neokultura osuđena na odustajanje od tehnologije.
Međutim, istina je malo drugačija. Današnja tehnologija sigurno ne može biti dijelom manjih samodostatnih zajednica. Ona je stvorena i oblikovana za masovnu, globalnu civilizaciju. Međutim, postoje tehnologije koje mogu zadovoljiti potrebe budućehg neokulturalnog društva. One su u povojima, ali zasigurno ne govorimo o znastvenoj fantastici. Potrebno je samo malo preusmjeriti istraživački rad, prilagoditi postojeća znanja i to se može učiniti. U skoroj budućnosti, energija za pokretanje svih strojeva i tehnologije mogla bi biti proizvedena u manjim sustavima, a nije daleko od pomisli da bi kretanje u tom smjeru moglo donijeti i samu proizvodnju potrebnih strojeva unutar tih istih manjih sustava i zajednica. A to će značiti potpunu samodostatnost bez gubitlka tehnološke udobnosti na koju s mo navikli.
Dakle, netko tko bi s političke strane pristupao ostvarenju neokulturalnog društva, usmjerio bi velika sredstva na razvoj upravo takve tehnologije.
Post je objavljen 20.11.2007. u 17:27 sati.