Marketing
Međunarodni dan prava djeteta
Pokušavam u glavi „izvrtiti“, što zapravo znači pojam poput ovoga u naslovu… Znam da cilja na ljudska prava, na neko sretno odrastanje u toplom domu. Znam i da cilja na strahotu dječjeg rada i na onaj navodni otočić u New Yorku, na kojeg su dovoženi lijesovi s neidentificiranim klincima s ulice.
S jedne strane dakle, sociologija, država, pravosuđe, instrumentariji prava i ostvarenja istog. Uglavnom, motiv pojma je super; etiketa štima.
S druge strane….
Juzer-frendli premišlj... Tko je target grup? Što je benčmark? Di su klincima, dakle prvokorisnicima, tulsovi i eseti? 
Sjećam se da sam kao mali u par navrata htio tužiti svoje roditelje zbog vlastitog nemoćnog bijesa na njihov odnos, na njihov propadajući brak. Tada sam jednostavno mislio kako naši roditelji sve mogu, ako samo žele. Tada sam mislio - moji očito ne žele funkcionirati. Pa sam ih zato htio tužiti, jer mi je dojadilo dolaziti iz škole i nagađati, zašto je ovaj put mama predugo u kupaoni a tata predugo u svojoj sobi; je li slučajno, ili su na tom usamljenom otoku od stančića i te srijede, i tog petka ili i tog ponedjeljka tražili najudaljenije točke vlastite nemoći, u koju bih ja banuo sa školskom torbom; sretno dijete....
Iako… Nekako sam maltene i brinuo i suosjećao, jer sam pretpostavljao da se osjećaju kao ja bitno ranije, u pelenama.
… Jel' se još netko sjeća onih grozomornih, žutih plastičnih nadpelena na drukere, koje bi iskrzanim rubovima grebale kao vrag? E, tada bi ja uglavnom samo bespomoćno i bijesno arlaukao na roditelje, jer ih nisam znao riječima poslati u neku stvar. Zbog maltretiranja grebućim pelenama. …
Dakle, mislio sam kao školarčić da se mama i tata osjećaju kao ja u onim pelenama, ali da – za razliku od mene - znaju komunicirati. Da znaju govoriti i riješiti probleme, a neće. Pa mi ih valja tužiti i pravni lijek tražiti zbog svjesnog nečinjenja i mog duševnog bola. Da se nauče redu.
Posebno sam ih htio tužiti zbog božićne prevare (pardon, tada je još bila novogodišnja). Ne mislim da onu prevaru, kad bi, pamet mi vrijeđajući, pozvonili na vratima i slali me da pogledam, što je donio Djed Mraz&Božićnjak. Mislim na prevaru onog njihovog odglumatanog, jednom-u-godini-novogodišnjeg smješka, zagrljaja, poljupca dan poslije i dan prije prošle i iduće svađe. I još te oboje krajičkom oka gledaju, da ne bi morali scenu ponovit', ako nisam gledao... Pa što, nego ih tužiti zbog lažnog predstavljanja i zloupotrebe položaja?!
Tokom vremena, imao sam u planu tužiti majku zbog klevetanja oca i otmice, oca zbog zloupotrebe alkohola, a i dalje njih oboje, jer sam smatrao da mi propuštaju biti roditelji; onaj jedan - !! - jin-jang-krug koji ti kao klincu ima dati neki oblik, smisao i sadržaj s kojim ćeš se kasnije kotrljati kroz život.
Ali ... em kom buš ih tužil, em sam u međuvremenu odrastao a oni su …druga priča…
I sad, velim… Međunarodni dan prava djeteta. Tu, sad, ti i ja. Tko? Što? Kako? Kome?
Ajmo, ruke gore, tko zna…
ODREK iliti Disklejmer
Po supruzi advokaPtici strahosablažnjen diaboličnošću pravdodijeljenja u svrhu profita ili belaja, unatoč možebitnoj intonaciji odustao sam od tužbiH protiv svojih roditelja, te zapravo žalim što ih u ime današnjeg Dana prava djeteta nemrem na cugu pozvat. Makar da zastaru proslavimo.
Ovaj napisak dakle niti u dijelovima niti kao cjelina ne odražava stav niti sugestiju naraštajima koji dolaze. Mojoj ženi u kancelariju. 
Post je objavljen 20.11.2007. u 15:01 sati.