Malo koja osoba oboljela od raka nije probala borbu protiv ove bolesti pomažući se travama i raznim oblicima alternativne medicine. Zvanična medicina zaista ima sve bolje i bolje rezultate u liječenju ove bolesti, ali tamo gdje postane svjesna da je iscrpila sve mogućnosti a stvari nisu krenule ka ozdravljenju sliježe ramenima i sama preporučuje alternativni način liječenja, a najčešće „Brojsovu metodu“.
Iz našeg dosadašnjeg iskustva osobe koje su od nas tražile trave koje preporučuje Brojs za svoje čajne mješavine nisu, nažalost, daleko dogurale. Od tada ljudima preporučujemo sve samo ne Brojsa, ali medicinari računaju da je osoba i onako „otpisana“ pa joj je Brojs slamka za nadu.
U principu svi smo mi otpisani i tim riječima ne treba pridavati pažnju. Doktor ponudi „otpisanom“ Brojsa, a na putu do kuće ga otpiše auto, poludjeli susjed ili mu na glavu padne cigla i neotpisan radnik sa skele. A „otpisani“ ga nadživi.
Otpisanom se samo smatra osoba koja se predala, ne osoba koja se bori.
Takvi borci nisu rijetki na onkološkim klinikama, pa ma kako apsurdno zvučalo, boravak tamo je veoma koristan zbog razmjene znanja i saznanja kojima se bori protiv ove bolesti.
Jedno od takvih znanja u zadnje vrijeme kruži među ovim borcima a odnosi se na gavez.
Gavez ili latinski Symphytum officinale L. kao „glavni“ gavez i mali ili žuti gavez Symphytum tuberosum L. su uobičajene trave vlažnih livada i baš zato su veoma često u upotrebi u narodnoj medicini. Koristio se češće korijen nego nadzemni dio biljke, odnosno list, a narod ga je krstio i kao svemoćnu travu „za sve“.
Kad god vam kažu da je „za sve“ pripazite se!
Gavez je zaista izgledao svemoćan i za vanjsku i unutarnju primjenu, ali kad se iščiste sve natruhe ostaje da je prah suhog korijena gaveza nezamjenjiv za lomove, uganuća, nagnječenja i uboje, na koje se privija pomiješan s mekinjama i sastavljen s malo vode u pogaču.
I dan danas je nezamjenjiv kod loma rebara na koja se ne može staviti longeta ili gips. A nakon skidanja gipsa učvršćavanje kostiju na mjestu loma može se najbolje obaviti pogačom gaveza. Pri tom veoma treba voditi računa da se s gavezom ne pretjera. To je naime toliko moćno ljepilo da se događalo da kod loma prsta stavljena pogača gaveza ne samo da obavi srastanje kosti nego i srastanje dva prsta. Zato se gavez stavlja samo na ograničeno područje loma.
S gavezom se liječe i gljivična oboljenja noktiju.
Sa unutarnjom upotrebom korijena treba biti vrlo oprezan jer je korijen gaveza kancerogen. Veoma je koristan za uništavanje bakterija, virusa i ameba veoma otpornih na farmaceutske lijekove, ali se koristi u veoma malim količinama, a nipošto se ne daje djeci.
Nadzemni dio biljke nije kancerogen, ali nije ni toliko moćan pa ako ste isprobali farmaciju i nije vam djelovala, počnite s listom gaveza, a ako ne djeluje list dozvolite si malu dozu korijena. Gavez je, doduše, mnogo manje kancerogen od niza materijala koji koristimo, jedemo i udišemo, a manje je poguban nego neka bakterija koje se ne možemo riješiti i koja nas sustavno uništava.
U slučaju raka sigurno nije biljka koju treba prvu upotrijebiti kod liječenja. Bolje pokušati s nečim drugim, a gavez ostaviti za rezervnu varijantu kad zauzmemo stav: Možda može pomoći a to što je kancerogen meni ne smeta jer ja ionako posjedujem kancer.
Nauka na to još nema odgovor iako jedna od teorija liječenja govori kako se „isto s istim liječi“.
Kad se sve ovo zna odluku donosi ipak svako za sebe.
Post je objavljen 20.11.2007. u 12:29 sati.