Odbijala sam oci boje kestena,
Zakljucala svoje srce da uci nemoze,
No onda sam krivo skrenula, i
Vjetar je izbrisao trag naseg prijateljstva.
Kad sam se okrenula, vise ga nije bilo,
ni ociju boje kestena ni traga da su postojale.
Okrenula sam se opet i nasla sam samo mrznju,
bol i bijes...
Shvatila sam da nezelim zivot takav, i nase prijateljstvo
ponovo zatrazila. Vratio mi ga je, ali srce svoje zadrzao je,
Tada shvatila sam da nemogu bez njega, ali shvatila sam i to
da sam ga izgubila i da povratka nema... Sada srce moje place
a pogled uvijek laze, jer skrivam bol koja mi dusu trga
jer voljet ga nisam znala, a sad voli ga voli druga.
Gdje da nadem srcu lijek, kad voljet cu te zauvijek,
kad nijedno sijecanje nemam bez tebe!!
Da usne tvoje poljubim i njezno da te zaglim, da ti priznam ljubavi
da jos si moje sve.
Post je objavljen 20.11.2007. u 10:16 sati.