Prošla tri tjedna, dogodilo mi se pregršt događaja. Neću sve ni spomenuti, samo neke. Raznovrsne emocije su me preplavljale.
Prvi tjedan
Taj tjedan bio je manje-više normalan, ali smiješno mi je kakve sve zgode sam imao u kafićima.
* Naručio sam čaj u hladno jesensko jutro. Šalica je bila pomalo neobičnog dizajna, ručka je bila nezgrapna. Nisam je dobro primio u ruku, sigurno i zato jer sam bio pospan i šalica se prekrenula, čaj se prolio po podu kafića i po lijevoj nogavici mojih hlača :)
* Sjedio sam u kafiću, pomakao sam stolicu unatrag. U djeliću sekunde, izgubio sam ravnotežu i natraške pao sa stolicom na pod :) Ništa nije bilo ni meni ni stolici. Prostorija kafića je imala jedan blago povišeni dio. Ja sam sjedio baš na granici i kada sam pomakao stolicu, dvije noge stolice su bile na povišenom dijelu, a dvije na nižem dijelu i izgubio sam ravnotežu. Nisam to znao, dok nisam pao.
* Išao sam na šank po novine. Na njima su bile dvije prozirne pepeljare, nisam ih u žurbi primijetio, pale su i kotrljale se po podu i zveckale, ali srećom se nisu razbile :)
* Bio sam na kavi s prijateljicom. Izvadila je iz torbe knjigu i pokazivala mi je. Pritom je knjigom nehotice srušila čašu s vodom. Prolila se po stolu, podu i naravno mojim hlačama :)
Drugi tjedan
U jednu curu bio sam zaljubljen duuugo, puno sam se družio s njom i bio sam budala i nisam je osvojio, kada je bilo vrijeme :-( Zaljubila se u drugoga i prohodala s njim. Nije mi to rekla mjesec i pol, vjerojatno zato jer se bojala moje reakcije. Rekla mi je onako usput u razgovoru. Ja sam reagirao normalno, ali sam bio jako tužan, potresen. Bilo mi je bolno. Srećom nije mi to rekla uživo pa nije mogla vidjeti moj izraz lica. U trenutku kada mi je rekla osjećao sam se, kao da mi je netko od najbliže obitelji umro, nisam imao zraka, morao sam disati na usta, jer bi se ugušio. To mi se još nikada prije nije dogodilo.
Slijedeći dan me ugrizao pas, prvi put u životu. Srećom bilo je preko jakne, u desnu ruku, ali nastala je crta duga 5 cm. Peklo me prvih pola sata, a poslije nije. Nije mi to bilo nešto strašno, više me umorio odlazak liječniku (prvi pregled), pa drugom liječniku (cijepljenje) pa trećem (moja liječnica) pa kontrola tri puta, dvije injekcije, desetak debelih tableta, traženje vlasnika... Neće biti posljedica, zarast će i za koji tjedan neće biti ni traga.
Treći tjedan
Promijenio se zakon i nastala je potreba za nezaposlenima s diplomom u moj struci, zbog licenci. U par dana, dva privatna šumarska poduzeća su me kontaktirala i htjeli su me zaposliti kod sebe. Već sam skoro potpisao ugovor,
ali tada na moje veliko iznenađenje, nazvali su me iz državnog šumarskog poduzeća, da donesem dokumente i da mi počinje staž u ponedjeljak! Čekao sam taj staž od ožujka, rekli su da ne bude prije veljače. Izabrao sam radije staž. Danas mi je bio prvi dan. Oduševljen sam, jako mi se sviđa, uvjeti i kvaliteta posla su na visokoj razini. Godinu dana traje staž i jako bi želio da me kasnije i trajno zaposle i da radim taj posao do mirovine. Sad mi se čini, da sam odabrao pravi fakultet i da mi ovo zanimanje odgovara i da ću biti sretan radeći ovakav posao. Kako mi bude kasnije nemam pojma :) Možda se kasnije razočaram, vjerojatno će emocije i doživljaj biti na manjoj razini, ali nadam se, da će biti dobro.
Glavom su mi prolazile neke rečenice iz Biblije:
Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac (Mt 6, 25-26)....Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova (Mt 6, 33-34).
Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube (2 Sol 3, 8-12).
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa (Iv 15,5).
Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? (Lk 9,25)
Post je objavljen 19.11.2007. u 22:36 sati.