Pregled posta

There is no way you would go back now, oh no, those days are past.

Da da, ajm bek.
Post je pisan par dana, tak da... mal je weird.
***
Curica s lizalicom u ustima...
Da, vjerovatno me neki ljudi već tako i znaju, Znaš onu šta uvijek ima lizu u ustima????
Da, počinje to postajati ovisnost, prilično posesivna znam bit. Živčanim bez lize..
Njamica, evo i sad jednu papam. Moja droga.



***
Bila sam mala... mala curica... I sad se toga prisjećam.
Pa, evo prisjećam se:
°kako sam jela snijeg uvijek na sanjkanju jer sam bila žedna
°sjećam se kako sam jela ogriske od jabuke, koje je bacao moj susjed, jer sam ja htijela baš te jabuke, a ne one koje imam doma I sad reci da nisam uporna.
°kako sam uvijek razvlačila žvaku pa ju opet stavljala u usta
°kako sam se sanjkala po mrazu
°kako sam u ljeti sama izašla van, u noći, i gledala krijesnice
°kad sam sjedila na balkonu i brojala zvjezdice
°kako sam crtala likove iz priče sa kredom po cesti
°kako sam radila klizalište po cesti u zimi, malo vode i ak je jako hladno, letiš kooo avijonček.
°voljela sam raditi "oružje" od drveća i tih stvarčica, pa sam vodila rat sa susjedom
°kad me mama navikala jer sam si po kiši napunila bazenček svoj mali, i išla se kupat.(ma meni je bilo jebeno)
°kad sam malu susjedu uporno htijela vozit u kolicima, pa sam ju slučajno pustila niz cestu
°rolala sam se, pa mi se na haljinicu uhvatio jelenak a ja vrištala ko glupačica
°nisam bila cura za haljine, svaku sam obavezno zaprljala i poderala
°pjevala sam gluposti, a starom sam govorila da mu pjevam na svim jezicima, pa je susjed dragi mislio da mala zna jezika puno
°u vrtiću sam mlatila jednog dečka, on mene, ja njega
°znala sve dječje recitacije i pjesmice
°radila kule od blata
°pekla kolačiće i radila prave ručkove, također od mog omiljenog sastojka-blata
°kotrljala sam se s nekog brda
°lovila punoglavce i onda ih opet bacala natrag u potočić
°imala sam brdo životinja i sve sam ih jako jako vojela i pazila
°plesala sam i skakala ispred ogledala satima, mislila sam da ispred sebe imam pravu karijeru
°provodila sam vrijeme i na tavanu, prčkajući po starim stvarima i slikama, iz prošlosti mojih staraca...
°imala sam mali mjesec žuti(još ga imam) i nisam mogla zaspat bez njega(sad moguXD) pa su me burazi cimali, i otimali mi ga, dok me nisu rasplakaliXD, taj mjesec sam zvala dekica
pokušala sam ispeći mami za rođendan kolač, ali nije mi baš išlo, malo je kuhinja bila nastradala
°i da, okretanje palačinki mi baš isto nije išlo
°voljela sam igrati skrivača, uvijek sam znala naaaajbolje mjesto
°penjala sam se na vrh drveta, i brala trešnje, i mama je stajala dolje i molila me da siđem(hahahah, kad se sjetim)
°skakala sam s ljuljačke
°uvijek sam bila priljepak svojoj braći, samo sam letila za njima, bila sam im dosadna(razumijem ih)
°bojala sam se tetijića(leptira), i nitko mi nije mogao dokazat da oni nisu zli, i da mi neće ništa
°oooo provodila sam dane crtajući, livade, kuće, djecu
°nisam bila opće šlampava ko sada, sve mi je bilo uredno i sve sam lijepo precizno radila
°radila sam tortice i kolače od čikova, nekad sam se i pravila da pušim. XD

Sve u svemu, mogu ja sad toga pisat do sutra, ali ono što želim reći, želim reći da je moje rano djetinjstvo bilo predivno.Toliko dobrih uspomena me veže za to "rano" djetinjstvo. Moje razdoblje života kada sam bila presretna, kada nisam bila svjesna problema i svijeta oko sebe. Sve mi je bilo dobro, zlo nije ni postojalo..Bila sam tako naivna i nevina. Tako sam vjerovala svemu što mi kažu, tako sam voljela sve oko sebe..
juuuuuj






***
No, i sada. Ja sam jedno veliko djete, vječni sanjar i uvijek maštam.
Pa mi ljudi kažu da sam djetinjasta, ili da sam luda.. A jednom mi je neko rekao, da se ponašam kao da mi je cijeli svijet igračka. Da, to mi se sviđa.


Aha, veliko djete.

***
Evo, još malo pa škola gotova, i sad kad malo bolje pogledam, brzo je to prošlo. I opet, čekam te praznike od početka šk. godine i onda dođu i prođu samo tako..
Neće ovaj puta bit tako, Ana će ih pošteno iskoristit.
Dakle namjeravam:
-dobro se naspavati, za cijelu godinu
-izlaziti van, onak pošteno, svaki drugi dan
-neudebljat se ko svinja od svih onih sranja za blagdane
-probat postat bolja
-preslušat svu mjuzu koju ću dobit
i to je to... raditi sam mislila, ali sumnjam, to ćemo preko ljeta=)


***
Raspalo se prijateljstvo one 4 najbolje frendice, one frendice koje su bile uvijek tu jedna za drugu, koje su se zajedno smijale, ali i zajedno plakale, one koje su stalno provodile vrijeme zajedno, i izlazile zajedno. E da, upravo to prijateljstvo. Ali ja ne berem brige, niti sam htijela da bude tako, niti sam učinila onaj zadnji korak. Zapravo sam shvatila da osobe s kojima sam provela dosta vremena u životu, e za te osobe sam shvatila da su odvratne i bezosjećajne. Mogle su barem bolje glumiti, mogle su barem ne ići na to da nekoga povrijede. Išle su na to, ali ne, nisu uspjele. Ako ćete pročitati ovo, cure moje drage, a-a, ja sam skroz dobro u vezi toga, Ni meni više nije stalo. A bilo mi je nekada. Sada su od te četri najbolje frendice ostale dvije, možda je tako i trebalo biti. Ostale su Tea i Ana, najbolje frendice 4ever and ever. I tak će i bit, a ove dvije, mogu samo biti ljubomorne, a ne pokušavat nas rastavit ili posvađat. Neće vam poći za rukom. *Beeeeeelj*





***
Pao je i prvi snijeg, kako je na trenutak svijet bio lijep, sve bijelo, predivno.. Volim snijeg, i očem da ga bude barem za praznike puno, da mogu uživati.






***
Želim se zaljubiti, al onak za stvarno. Aha, prvi put u životu želim nekog dečka stvarno voljeti, stvarno osjetiti nešto. Onaj osjećaj želim, koji osjete oni zaljubljeni koji sjede na klupici i izmjenjuju pusice, a ja ih kao prolaznik samo preletim pogledom. Takav, e da.
And I, wanna fall in love.




***
Pofarbala sm se u ljubičasto, ne cijela kosa, neg onak, tulavo nekak. Malo pofarbano pa mal ne, al na kraju je oke ispalo. Forkica=)







***
I walk alone
Every step I take
I walk alone

Idem dalje životom, sama, bez tebe. Volim te.Najviše , najviše na svijetu, i svaki dan mislim na tebe, i svaki dan si ponavljam da si uz mene.. Znam da jesi, Mario...
Ne znaš kolko mi fališ, i koliko sam tužna bez tebe. Stvarno cijenim što sam te imala uz sebe. Ponosna sam poznavala najbolju osobu na svijetu, što sam gledala najljepši osmjeh, što sam trpila kad si me zezao, što sam te voljela najviše... Ponosna sam na tebe braco, nadam se da si i ti na mene. Volim te, još jednom.I miss you. I'd give my everything just to embrace you once again.
I još jednom pišem, volim te volim te, volim te, volim te kao nikada dosada. eight months=(

-------------------------------------------------------

She is smilling like heaven is down on earth#7
Joe je izašao a Dee ostala sama unutra. Joe je otvorio vrata, a ispred njih stajao je čovjek. Izgledao je zastrašujuće čudno. Crne oči, činile su se dubokima kao najdublje more,, izgledao je lijepo. Uredno je obučen bio, i mlad. Da, mlado je izgledao, ali je ipak imao neku dozu zrelosti.
Joe ga je samo prezirno pogledao, nije ni sam znao zašto.
Izašao je u hodnik a novi mladić je ušao u Deeinu sobu.
"Zdravo..." rekao je čim je ušao
"Bbbok" jedva je izustila Dee, iznenadivši se čudnom, donekle nadnaravnom ljepotom mladića koji je upravo ušao.
"Ko si ti? I zašto si došao.. htijela bih znat.." rekla je Dee prije nego što je neznanac uspio išta drugo izustiti
"Pa.. Da, znam tko si ti. ... I znam da ne znaš tko sam ja. Ali evo, probat ću ti ukratko objasniti." rekao je i zamislio se na sekundu pa nastavio,"Dakle, ja sam tvoj brat. Glupo mi je duljiti, i stvarati od ovoga cijelu priču. Ja sam tvoj stariji brat, Dee. Naši roditelji su me ostavili kada sam se rodio, završio sam u totalno drugom gradu, njihovom krivicom naravno. Tražio sam ih, još dok sam bio mlađi, i kada sam saznao gdje su, nisam htio mučit i sebe i njih, i ići ih vidjeti, ali saznao sam da imam sestru, tj. da imam tebe. Vjeruj mi, kada sam to saznao, nisam mogao a da te ne potražim. Čekao sam pravi trenutak, a onda sam prije nekoliko dana saznao da nisi dobro, da si završila u bolnici, i nisam imao što čekati, htio sam te što prije vidjeti. Ja sam, Antonio, ako nisam već spomenuo" rekao je Antonio i blago se osmjehnuo, što je bilo lijepo vidjeti nakon smrtno ozbljnoga lica kada je prepričavao ovo.
"Pa.. Antonio, drago mi je što si me došao vidjeti, iako ne mogu vjerovati,... ne oni su rođene budale, ne mgu oni ništa protiv toga, kako su ti mogli to napraviti.. Mrzim ih.. stvarnooo.. ne znam.. Uskratili su mi brata, dali ga nekom nepoznatome, kako su mogli?"rekla je Dee vidno uzrujana
"Ma... Dee, nemoj ih sada kriviti, vrijeme prolazi, a pogreške se neke jednostavno ne mogu ispraviti, sada je i tako kasno. Uostalom, imamo cijeli život pred sobom, želim ti biti najbolji brat na svijetu, onaj braco kjeg nikada nisi imala. Želim samo da me prihvatiš, i da postanemo zaista brat i sestra" rekao je Antonio gledajući Dee velikim crnim očima, očekujući odgovor.
"Pa.. naravno.. Oduvijek sam htijela brata, nekoga tko bi me potpuno razumio u ovoj ludoj "obitelji" a ako sam sada dobila nekog takvog, naravno da ću ga prihvatiti.. ai morati ćeš i ti mene" rekla je Dee sa smješkom
"Gledaj Dee, znam što ti se događalo, i znam da ti je teško, možda ni ne znam sve, ali bitno je to da ti želim pomoći. Želim imati sretnu sestru, droge ćemo se riješiti, osobe za kojim patiš. morati ćešp prihvatiti da ih više nema, ii"
"Znam, Antonio. Hvala ti. Hvala što si me uopće pokušao naći, i što si me naposljetku pronašao" rekla je Dee i čvrsto zagrlila svoga novoga brata.
U bratskom zagrljaju proveli su nekoliko dugih trenutaka, nadoknađivali su ono što nisu imali godinama, sve dok netko nije pokucao na vrata.
Nastavit će se.


Pozdravčeke pusice i sve ostalo šalje vam vaša malena Hard.









I ne zaboravite..Life is waiting for the one who loves to live,

and it is not a secret...


Post je objavljen 24.11.2007. u 10:03 sati.