Pregled posta

ĆUDnovatosti #2

Ovaj Kijev je sav naopak. Najviše me smeta što nema pitke vode. Ja pijem mnogo vode, i ne da mi se stalno pretakati je iz petolitarskog kanistra u čašu. Tim više što se ta čaša čini toliko malenom naspram divovskog kanistra, pa nikako da se napijem. A i ti kanistri sami po sebi su totalno nezgrapni. Ne postoji ikome poznat način na koji ih se može nositi, a da te neki dio tijela ne žulja, boli i/ili trne. A pogotovo dok ih nosiš u rukama po poledici. To je avantura.
Neki dan sam sasvim slučajno otkrila izvore pitke vode po Kijevu. Ima ih jako malo, no meni je uopće nevjerojatno da ih ima. Zavidim onima koji blizu njih žive. Ja bi si tamo sobicu napravila. Evo, ovako izgleda jedan od izvora.

Voda mi pak najviše fali kad sam na kavi. Gadovi naplaćuju malu vodu u kafićima do 20 grivnji, dok u dućanu košta jedva 4. Užas. Za 20 grivnji mogu ručat. Tako da pijem kolu ili sok uz kavu. To je druga naopakost- redovito kavu i sok plaćamo do 20 grivnji, ali ne zato jer sok košta 10-15 grivnji, a kava 5-10, već obratno. Kajgod.
I još jedna zanimljivost- oni imaju različite nazive za crne i zelene masline. Prve nazivaju masline, a druge olive. Time su studenti zbunili Nineka kad ih je boje učio. „Kak' se kaže maslinasta? A maslinasta?“ =)
Aaa, i nokti su nam stalno prljavi!! To možda nije čudnovatost samoga grada ili države, ali mi to itekako primjećujemo i ne razumijemo kako. Svi ih čistimo 3242 puta dnevno, i oni su stalno zmazani. Očistim ih prije spavanja- i ujutro su crni! Kako, dovraga?! Ali smo otkrili da na se određenoj dužini odupiru zacrnjenju, pa se svi trudimo da nam onaj bijeli dio nokta uvijek bude duljine 4-6 mm. Čak i Nino, koji je tako otkrio da rašpanje noktiju i nije jednostavno kao što se čini. „Treba to oblikovati, da bude jednako, pa stalno neki kutovi i onda još neki zaostaci ispod nokta. Ma.“
Hmm… ovo vjerojatno nećete vjerovati...

Oni nemaju službu koja je za to zadužena. Oni nemaju ralice. Oni ne sole ceste. I ONI NE ČISTE SNIJEG!! Čiste ga po parkovima- k'o da netko sjedi na klupicama kad je vani -10; čiste ga oko kazališta i inih kulturnih ustanova- da se uvažena gospoda ne blamira hvatajući ravnotežu na ledu; te eventualno oko pokojeg dućana- da se bar izlog vidi. I ne znam tko to uopće čisti. A sa krovova ili stalno nešto kaplje, ili poluotopljeni snijeg pada na cestu, ili se sige cakle prijeteći jadnim prolaznicima. Mene to posebno smeta jer mi je u Zagrebu opao poveći nanos snijega sa krova ravno posred glave, i vjerujte mi, nije ugodno. Mislim da sam jadna čak blaži potres mozga imala. A ako se to desi ovdje, zasigurno će mi puknuti i koji kralješak. Eh.

Post je objavljen 19.11.2007. u 21:01 sati.