Ovaj vikend mi je prebrzo prosao.
Dok si dosao u petak, jedva sam cekala da se nademo.
Nervoza, sreca, predugi sati i minute, nikako da dode to vrijeme da se nademo.
I navecer kad smo se nasli, kad smo otisli 'tamo', kad smo krenuli...
kad nisam mogla, totalno mi je bio bed, i vidjela sam da je i tebi, osjecala sam se grozno.
Ali ajde, kada si rekao da nam se veza ne zasniva samo na tome, i da uvijek postoji sutra i sljedeci put, utjesilo me to.
Subota mi je prekratko trajala.
Ali bilo je super. Bili smo zajedno i svatko sa svojom ekipom.
U nedjelju, ajd malo smo oboje bili u pms-u.
I ne ljutim se, bez brige. Nemam razloga. :)
A što se tiče ovih 11 mjeseci... Samo cu reci: 'Nek potraje jos jako dugo i neka nam bude super i lijepo kako je bilo i do sada!'
Volim te :)
Post je objavljen 19.11.2007. u 20:45 sati.