1. poglavlje, 28. prosinac 2007. srijeda
I
Bila je srijeda. Mrak je pao na ulice. Ostala su još samo tri dana do Nove Godine. Mihaela i Nina šetale su ulicama grada i dogovarale se kako će proslaviti Novu Godinu. One su išle u osmi razred osnovne škole. ¨Moja kuća će za Novu Godinu biti prazna. Veoma je prostrana tako da možemo još nekoliko ljudi pozvat. Starci će mi najvjerojatnije otići kod svojih dugogodišnjih prijatelja i neće se vratit do jutra¨: uzdahnula je Nina. Ona je bila kćer jedinica. Bila je veoma razmažena jer su joj roditelji svašta dopuštali. ¨Što se mene tiče, u potpunosti sam za¨: potvrdila je Mihaela. Prijateljice su se nastavile šetati ulicama kad su odlučile poći kući. Pozdravile su se te se svaka uhvatila svoga puta.
II
…¨Znači dogovorili smo se?¨: upitala je Ida. Uslijedilo je nekoliko trenutaka šutnje dok je Ida slušala svoga sugovornika. ¨OK, vidimo se. Bok¨: Ida je poklopila telefon. Uzdahnula je. ¨Uff već je devet sati. Vrijeme prebrzo prolazi¨: sama sebi rekla je Ida. Ona je bila bliska prijateljica Nine. Dobro su se slagale. Ida je imala mlađeg brata Hrvoja. Sišla je niz stepenice, otišla u kuhinju te si pripremila pahuljice. Ušla je u dnevni boravak namjeravajući gledat televizor. Tamo je zatekla Hrvoja. ¨Ti si još budan? Idi spavat ¨: strogo je rekla Ida. ¨Neću. Imam pravo ostat budan. Sad će mi završit emisija¨: reče Hrvoje. ¨Nemoj mi prkosit¨: Ida je sjela na kauč pokraj svog brata :¨Daj mi daljinski¨. Hrvoje se usprotivio. Tada se Ida naljutila. Opalila mu je šamar. Hrvoje je banuo u plač pod lukavom namjerom da probudi mamu i tatu. Tada mu je prišla sestra:¨Nećeš mene zavarati mali balavče. Marš u sobu!¨: izderala se Ida. Hrvoje je poslušao jer je slutio novi šamar. Ida je sjela za televizor. Jedući pahuljice listala je po programima. Nije bilo ništa zanimljivo. Posrkala je zadnji zalogaj pahuljica. Otišla do kuhinje ostavit posuđe te se uputila nazad ka dnevnoj sobi. Shvatila je da nema ništa zanimljivo na programima. Pogledala je na sat. Bilo je 23:10h. Ida je odlučila zaspat. Pala je u san na fotelji u dnevnom boravku.
2. poglavlje, 29. prosinac 2007. četvrtak
I
Mirjana je sjedila za radnim stolom te pisala imena biljaka za herbarij koji su imali za zadaću napravit preko zimskih praznika. Tada joj je zazvonio telefon. Javila se: ¨Halo?¨. … … … … ¨Da naravno. Bok¨: poklopila je. Obula je čizmice, obukla jaknu te još jednom premazala suhe usne labelom. Izašla je iz stana te zaključala vanjska vrata.
II
Kad je Mirjana stigla pred školu tamo je zatekla Danijela. ¨Bok. E slušaj kad sam već naišla na tebe. Gdje slaviš Novu Godinu¨: upitala je Mirjana. ¨Pa nisam mislio ništa posebno. Možda malo izaći van, ali ništa posebno¨: odgovorio je Danijel. ¨Pa da ti kažem ni ja nisam mislila ništa posebno. Čak sam razmišljala o tome da Novu Godinu provedem kod kuće, sama¨: Mirjana je uzdahnula, te produljila zadnju riječ. Baš kad je Danijel htio nešto reći Nina im je prišla te ga poklopila. ¨E taman sam vas trebala. Novu Godinu se slavi kod mene. Dali bi mogli doći?¨: upitala je Nina. Danijel i Mirjana su malo zastali. ¨Što se mene tiče, može¨: rekao je Danije. Mirjana nije dugo očijukala. Potvrdila je: ¨Pa dobro¨. ¨Savršeno, zasada svi ste za. Ništa onda, vidimo se kasnije. Bok!¨: uzdahnula je Nina.
III
Nina je sjedila u klupi sa Mirjanom. Imala je engleski koji je pohađala preko zimskih praznika sa cijelim razredom. Imali su to jednom tjedno i to baš četvrtkom. Uzela je blok papira te na četiri papira napisala: ¨DALI MOŽEŠ DOĆI KOD MENE ZA NOVU GODINU?¨. Poslala je to četvorima učenicima; Marku, Matiji, Domgaoju i Steli. Ubrzo je dobila odgovore na svoja porukice. Svi su se složili da mogu. Nina je uzela sve papiriće, zgužvala ih te bacila u kantu za smeće koja je bila u kutu učionice. Vratila se na mjesto te pozorno slušala predavanja svoje nastavnice. Kad je zvono zazvonilo, Nina je spakirala svoje knjige u torbu te se uputila po hodnicima škole. Putem je pričala sa Mihaelom. Raspravljale su što će sve kupit za Novu Godinu. ¨Ajde ti sutra dođi do mene i ponesi nešto love pa ćemo otići nešto kupit. OK?¨: upitala je Nina. ¨Ma naravno. Sve za moju prijateljicu¨: odgovorila je Mihaela.
IV
Danijel je ušao u kuću. Dočekala ga je tama. Upalio je svijetlo u hodniku, izuo se te se uputio ka svojoj sobi. Na putu ka sobi uočio je svoju mamu kako priča sa nekim čovjekom. Nije ga mogao prepoznat. Kad je stigao u sobu, bacio je torbu na krevet. Otišao do kupaonice te oprao ruke. Sišao je u prizemlje te pitao mamu što ima za jesti. Uočio je kako je čovjek otišao. ¨Eno, imaš tamo paštu. Ne zaboravi oprat suđe nakon što pojedeš¨: strogo je rekla mama. ¨OK, OK, OK.¨: gunđao je Danijel. Kada je pojeo, i napravio sve sitnice koje su slijedile nakon objeda, prišao je mami. ¨Mama ja ću Novu Godinu slavit kod prijateljice Nine. Još se nekoliko nas iz razreda okuplja pa ćemo to proslavit. Dali se slažeš¨: upitao je Danijel. Mama se pri početku malo dvoumila, ali je kasnije popustila: ¨No hajde dobro, ali moraš ispuniti nekoliko uvjeta. Prvo – moraš cijeli prvi kat pospremit, drugo – moraš ponijet mobitel te se svakih pola sat javljat porukom, i treće – moraš biti kući do ponoći¨. ¨Hmm. Ako spremim i cijeli prvi kat, možemo li se nagodit da ostanem do 1h ujutro?¨: lukavo je upitao Danijel. Mama se nećkala ali je tada strogo popustila: ¨Dobro ali onda i podrum!¨. ¨Naravno sve za moju mamicu¨: rekao je Danijel. Mislio je ako želi stići sve što je isplanirao morat će prvo pospremit kuću pa se bacio na spremanje.
V
Stela je gledala na sat i uočila kako je već 22:10h a ona je cijelo vrijeme samo ljenčarila. Ona se već nagodila sa mamom da ostane do 1h ujutro bez ikakvih uvjeta. Ležala je na krevetu. Ispred nje stajao je veliki televizor. Uzela je daljinski te krenula listat po programima. Prestala je listat kad je naišla na tjednu prognozu. ¨Pomak oblaka sa sjevera uzrokovat će nestabilnosti te će doći do veoma hladnog vremena koje će baš pogoditi naše područje. Ciklona će uzrokovati veoma velike padaline snijega po cijeloj zemlji. Prognozira se kako bi do kraja tjedna moglo napadati više centimetara snijega. Nova Godina će izgleda ipak biti snježna. Ugodna večer¨: oglašavao se televizor. Stela je tada uzela daljinski i ugasila televizor. U sobi je prevladala tama. Kapci su joj postajala sve teži i teži sve dok nije pala u san.
3. poglavlje, 30. prosinac 2007. petak
I
Marko je otvorio svoje usnule kapke. Pogledao je kroz prozor svoje sobe te vidio neobičnu pojavu. Veliki pokrivač snijega pokrio je gradske ulice i krovove kuća. Marko je takvu situaciju već vidio ali ono što mu je bilo neobično je bila velika mećava koja je padala kao iz kante. Malo se obradovao pošto ove zime još nije imao poštenog snijega. Gledajući kroz prozor, još se jednom protegnuo. Otvorio je vrata svoje sobe te se uputio u kupaonicu. Putem je zatekao vrijednu mamu koja je bila u žurbi sa krpom u ruci. Kada je obavio svoje potrebe u kupaonici vratio se u sobu. Na stolu je ugledao svoj mobitel koji je vibracijama polako ¨hodao¨ po stolu. Bližio se ruku no tada ga je Marko uzeo. Shvatio je da je dobio poruku. Ugledao je nepoznat broj. Poruka je glasila: ¨TKO CE KOGA? VEC SVOJ SVOGA¨. Marka je zbunila ta poruka. Mislio je da ga ili netko zeza ili je netko krivo poslao poruku. Obrisao ju je. Sjeo je za stol koji se nalazio točno iza prozora. Stavio je ruke na stol a glavu na ruke te nastavio promatrati prekrasan događaj koji se odvijao vani.
II
Domagoj i Matija bili su dobri prijatelji. Imali su zajedničke interese. Matija i Domagoj su se dogovorili naći na već dogovoreno mjesto. Matija je uvijek malo prije uranio kako bi bio siguran da Domagoj neće otići. Stigao je na križanje ulica gdje ga je čekao. Mećava je i dalje padala pa nije mogao vidjeti ništa u daljini premda je bio dan. Zatim je ugledao nepoznatu osobu kako mu se približava iz daljine. Kad mu je malo prišla shvatio je da je to njegov dugo znani prijatelj. ¨Napokon¨: uzdahnuo je Matija. Domagoj ga je brzo pogledao te pogled usmjerio u daljinu. ¨Već su dva sata¨: rekao je Domagoj. ¨Nemaš brige, videoteka radi do osam sati navečer¨: sa smiješkom mu je odgovorio Matija. Prijatelji su se uputili prema dogovorenom cilju. Na posljetku su stigli. Domagoj i Matija su ušli u videoteku. ¨Dobar dan¨: pozdravio je Matija:¨Htio bih samo upitati, dali ja danas podignuti film mogu vratiti preksutra za istu cijenu?¨. ¨Naravno sinko. Takva su naša pravila na Božić i Novu Godinu¨: ljubazno im je odgovorio čovjek koji je radio na blagajnu videoteke. Domagoj i Matija nisu se dugo dvoumili. Podigli su tri željena filma, te ih odnijeli na blagajnu. ¨Evo ga¨: rekao je čovjek : ¨filmove plaćate kad ih vratite¨. Domagoj i Matija izašli su iz trgovine, stavili kape te se uputili već dogovorenom cilju.
III
…… ding dong … ding dong … … zazvonilo je kućno zvono. Nina je prišla vrata te kroz zamagljeno debelo staklo na sredini vrata ugledala sivu boju. Shvatila je da je to njena već dobro znana prijateljica Mihaela. Otvorila joj je vrata te rekla: ¨Uđi, ali nemoj se izuvat, sad ću ja¨. Potrčala je u dubinu prostora kuće. Mihaela je stajala u hodniku čekajući svoju prijateljicu. Nina se vratila. Obula je čizmice, obukla jaknu, koja joj je pokrivala tijelo do bokova, te je zakopčala. Otvorila je ladicu obližnjeg ormarića te izvadila kapu. Stavila ju je. Izašla je iz kuće. Prijateljice su se uputile trgovini. Snijeg je padao. Već je napravio malu snježnu podlogu na kapama prijateljica. Tada su ušle u trgovinu. Bio je to prostrani trgovački centar, moglo bi se reći i robna kuća. Uzele su kolica te krenule po redovima artikala. Trpale su sve moguće stvari na koje bi naišle a da su im se svidjele. Pokupovale su sve što im je bilo potrebno. Tada su došle do blagajne. Kad im je blagajnica otkucala sve artikle rekla je: ¨258kn¨. Mihaela se zabuljila. ¨Nina, ja imam samo pedeset kuna¨: Mihaela je dala Nini svoje novce. ¨Nebrini imam ja i više nego dovoljno¨: sa smiješkom je odgovorila Nina. Kad su sve platila i potrpale po vrećicama, uputili su se Nininoj kući. ¨Ti ostaješ kod mene spavat, jeli tako?¨: upitala je Nina dok je otvarala vrata svoje kuće. ¨Da, valjda. Tako smo se dogovorile, zar ne?¨: slegnutim ramenima je odgovorila Mihaela. ¨Ma daj ne pričaj gluposti. Naravno da ostaješ. Imam četiri gostinjske sobe¨: odgovorila je Nina te odložila vrećice na pod. ¨Idemo ovo raspakirat pa ćemo napravit još neke planove za sutra OK?¨: upitala je Nina. ¨Naravno¨: odgovorila joj je prijateljica.
4. poglavlje 31. prosinac 2007. subota
I
Bila su već tri sata. Nina je otpratila svoje roditelje do vrata koji su se rano uputili svojim prijateljima. ¨Nina javljaj nam se svaka dva sata da znam da je sve u redu¨: rekla je mama. ¨Da naravno¨: dražesno je odgovorila Nina. Zatim je zaključala vrata. Dotrčala je do dnevne sobe gdje je ugledala Mihaelu kako priprema stvari za slavlje. ¨Bit će ovo najbolja Nova Godina do sada, obećavam ti¨: Nina je rekla Mihaeli.
II
…… ding dong … ding dong … ding dong … zvono je zazvonilo. Nina je uzbudljivo dotrčala do vrata te otvorila. Ugledala je pet svojih prijatelja; Idu, Marka, Danijela, Mirjanu i Stelu. ¨Booook¨: prijatelji su uzviknuli u isto vrijeme. Nina ih je pustila u kuću. Nije dugo prošlo kad je zvono opet zazvonilo. Nina je prišla vratima, otvorila ih i ugledala Domagoja i Matiju. ¨Uđite, uđite¨: rekla je Nina. Svi su otišli u dnevnu sobu. Samo je Nina bila u kuhinji te razgovarala na telefon. ¨Ispričajte me društvo. Moram na WC¨: rekla je Mihaela. Dok je odlazila na WC, putem je vidjela Ninu, kroz zamagljeno staklo kuhinjskih vrata, kako razgovara na telefon. Nina je ušla u dnevnu sobu te rekla: ¨Naručila sam pet jumbo pizza. Hoće li to biti dosta?¨.
¨Daaa¨: produljio je Danijel. Ida je najednom upalila televizor te ugledala vijesti:¨Snježna bujica će se nastaviti i kroz sljedeći tjedan. Preporučuje se vozačima da pripre…¨. Stela joj je uzela daljinski iz ruke te prebacila na nešto zanimljivije.
III
Cijelo društvo se razbacalo po kući. Bilo je 22:37h. Nije još dugo ostalo do nove godine. Ida i Mirjana su raspravljale o dečkima na zabavi. Marko i Domagoj su komentirali izgled cura. Svako na svoju stranu. Stela je otišla do wc-a na kat. Nina, organizatorica svega ovoga, pripremala je šampanjac. Prišao joj je Danijel. Tiho su čavrljali o događajima na zabavi. ¨Gdje je Matija?¨: upitala je Ida. ¨Ne znam, negdje skita po kući¨: Ida je čula odgovor ali nije shvatila tko je. Još je samo osam minuta ostalo do početka nove godine. Društvo se krenulo okupljat u dnevnu sobu, ali su poneki još uvijek skitali te ulazili i izlazili iz sobe. Zatim je najednom nestalo struje. Svi su se uplašili. Iz zabave krenuli su vrištat. Nakon nekog vremena svijetlo je došlo. Pao je smijeh. Svi su krenuli smijati od uha do uha. ¨Bilo je zabavno¨: reče Danijel. Ostali su pili pića ili jeli nekakve sitnice i potvrđivali glavom Idin izvještaj. U sobi je bilo njih petero; Marko Danijel, Ida, Nina i Mihaela. Ostalo je još pet minuta. ¨Ljudi hajmo siđite dolje sad će¨: uzviknula je Nina. Nije bilo odgovora. Najednom je sišla Stela. ¨Evo me¨: uzdahnula je. ¨Što se gore događa. Planiraju li ovi sići?¨: upitala je Nina. ¨Ne znam¨: negirala je Stela. Zatim su još dva člana sišla. ¨Idemo, još tri minute, nemojte nigdje ići¨: naredila je Nina. Otvorila je balkonska vrata da prosvježi zrak u kući, te da pripremi petarde i ostale sitnice koje su se planirale. Kada je otvorila vrata terase na podu je ugledala kako netko leži. Prišla je. Mislila je da se netko šali. Okrenula je tijelo: ¨AAAAAAA¨: vrisnula je. …………………………………………… Na televizoru se čulo odbrojavanje Nove Godine dok su svi stajali oko trupla. Tada su shvatili da je to …………………………………………………………………………………
IV
Nina je uzviknula: ¨Matija!¨. Krenula je vrištat. Domagoj je prišao truplu te pokušao napipat bilo. Zavladala je tišina. Zatim se Domagoj okrenuo i monotono rekao: ¨Mrtav je¨. Krenula je zbrka. Svi su se uplašili. Neki su krenuli plakat. Zatim je Danijel upitao: ¨Kako je umro¨. Domagoj mu je odgovorio: ¨Ne znam, pokušajmo otkrit¨: te je glavom pokazivao prema unutrašnjosti kuće. Zatim je Mihaela uzviknula: ¨Jeste li vi normalni, pozovite Hitnu!!¨ ¨Ne možemo, upravo sam provjerila telefonske linije, sve je u kvaru zbog kratkog nestanka struje¨: rekla je Mirjana. ¨Pokušajmo ovu misteriju doznati sami prije nego linija dođe. OK?¨: upitao je Domagoj. Svi su ga crno gledali. Zatim se Danijel izdvojio i rekao: ¨Može¨. Danijel i Domagoj su se stepenicama uputili na kat kuće. Za to vrijeme potreseno društvo je čekalo u dnevnoj sobi. Svi su bili zgroženi. Neki su cvilili, ali je uglavnom prevladavala tišina. Svi su tamo nekoliko minuta ostali u tišini. Tišinu je prekinulo lupanje po stepenicama. Domagoj i Danijel su sišli. Zatim je Danijel rekao: ¨Ne želim nagađati, ali je vjerojatno pao sa malog balkončića.¨ Svi su ga nijemo pogledali. Danijel i Domagoj su unijeli truplo u kuću. Odložili su ga u jednu od mnogih gostinjskih soba. Prekrili su ga posteljinom. Nakon nekog vremena kada je trema razbijena društvo se uzbrkalo. Krenuli su se kretat po cijeloj kući. Premda to nije bilo isto kao i prije no što su vidjeli truplo…
5. poglavlje, 1. siječnja 2008., nedjelja
Prošao je jedan sat nakon ponoći. Ida je uzela telefon, prislonila ga na uho te rekla: ¨Nema ni dalje linije¨. Stela se uputila u hodnik. Mihaela je prislonila uplakanu glavu na Ninino rame. Svi su lagano pričali. Zatim su čuli vrisak: ¨AAAAAAAAAAAA¨. Svi su se uzburkali. Krenuli su trčat prema mjestu s kojeg su čuli vrisak. Pred kupatilom je stajala Stela. Ruke su joj bile na licu. Plakala je. Domagoj joj je prišao. Pogled mu je skrenila nekakva crvena boja u desnom kutu svoga lica. Okrenuo je lice prema kupatilu. Bilo je prekriveno krvlju. Kada, umivaonik, perilica za rublje te pod na kojem je ležao Marko. Vidjevši to povratio je na pod. Ostalo društvo je polagano prišlo. Svi su se zgrozili kada su to vidjeli. Krenuo je vrisak. Ida je zadrečila: ¨Ja idem kući !!¨. Ostali su je pogledali. Nakon nekog vremena dok je uzbrkano društvo gledalo u Stelu i događaj u kupatilu, Ida je oblačila čizmice. Otključala je vanjska vrata ključem koji je bio u vratima te izašla. Uplakana Nina je otrčala do telefona. Nije bilo signala. Neki su krenuli obuvat svoju obuću dok su neki još uvijek nijemo gledali u ¨događaj¨. Zatim se uplakana Ida vratila iz vana. Zavrištala je: ¨Kapija je Zaključana! Nina, gdje je ključ!¨ Tražeći po ladici Nina je brisala suze sa lica.
Evo četvrtog poglavlja, nadam se da ćete uživati. P.S. KOMENTIRAJTE !
Post je objavljen 19.11.2007. u 20:38 sati.