sanjala sam kako vani nema snijega...
sunce kako grije...
sanjala sam da su snjegovi nesto sto je daleko iza nas... hladna proslost, mracne uspomene...
postojalo je samo proljeće i ljeto...
ni hladne jesenske kiše nam nisu tukle po prozorima podsjećajući nas na izgubljene ljubavi i minule dane radosti koje tek nedavno isprati tuga...
sanjala sam da ne znam sto znaci biti povrijeđena... razočarana... prevarena i ostavljena...
svi koje volim bili su tu, čak i oni koji više nisu na ovome svijetu...
osjetih tu silnu ljubav i dobrotu oko sebe...toplina i radost obaviše svoje skute mekane kao baršun oko mene...i tad baš shvatih ''ovo je san''...
...jer na ovom svijetu nitko više nikoga ne voli,
zima nije samo oko nas već u srcima,a hladni vjetrovi ne pušu samo kroz krošnje drveća...
oni što nam ih Bog uze više vratit se neće... a prevarena, ostavljena, tužna opet ću bit...što preostaje mi drugopnego sanjati...moliti i nadati se boljem sutra....
Post je objavljen 19.11.2007. u 15:42 sati.