Znate onaj debilni osjećaj kada jednostavno ne možete više normalno funkcionirati. Kada imate poteškoće pratiti seriju ili film na TV-u, kada ne možete pročitati obični knjigu, kada imate problema s rješavanjem križaljki (što inače bez problema možete), kada ne možete normalno razgovarati s nekim tko ima malo bogatiji rječnik od onog uličnog.
E pa meni se to događa u zadnje vrijeme. I ne znam što da za to okrivim.
Alkohol?
Pa dobro, nisam tak stara da sam toliko mogla pretjerati s njim…
Droga?
Sumnjam da je igranje sa zabranjenim supstancama moglo toliku štetu napraviti, a realno nisam dugooo. Hmmm, kad se malo bolje zamislim i preedugo…
Tablete?
Ma neee. Istina, znali su me ponekad nazivati frendovi iz zajebancije tabletomankom, al to sto ja ne volim prepustiti sve slučaju i sto redovito imam uza se tablete za sve simptome nikako ne može imati veze s mojom trenutnom retardiranošću.
Pa u čemu je onda dovraga problem??
Možda ipak u svemu tome pomalo, a možda u činjenici što sam prestala ulagati u sebe kao osobu. I na fizičkom i na psihičkom planu.
A okrivljuje me i frendica (ona koja je bila tako sretna jer u bircu pustaju AZRU) da je za sve kriva Mirjana Hrga . Zašto Mirjana? E to mi vi recite, jer ja bi prije Vlatku za zatupljivanje ovog naroda okrivila. Uz političare naravno. No nije važno.
Post je objavljen 18.11.2007. u 22:30 sati.