Hola mi gente, que piensan igual y que piensan diferente.
Od poslijednjeg javljanja dešava se mnogo toga što, na vašu žalost, ... nije za objavljivanje.
Ne zato što je nešto ružno, već zato što ... je tek ... ponavljam ... tek blizu konkretnog.
Krenuli smo ambiciozno već prije ... ima tome i preko godinu dana ... no tek sad dolazi u neku završnu fazu, koja, još uvijek, ne garantira uspjeh. Kako bi rekao Teron, kad bude stavljen potpis na papir ... eeeee ...
Zato ... eeeee ... još ništa za objavu. Za taj dio.
Odgovor za naš angažman u Zagrebu ... još uvijek čekamo.
Navodno, spora administracija.
OK. Mi smo napravili i prilagodili se ... i ne znam što bi više.
Osim čekati na odgovor i dalje.
Strpljivo.
Ulazimo u zadnji tjedan priprema za naš koncert u Rijeci.
Zvuči to pompozno i ... svakakvo ... no, ako znamo da je to prvi nastup našeg „školarca“ sa nama ... ima to svoju težinu.
I važnost.
Kad se svemu doda „regulativa“ svakodnevnih obaveza na poslu ... može se reći da smo zaposleni.
Uz to, moja draga i ja smo organizirali jedno okupljanje „Kod dede“ svih nama ... najbitnijih (nedostajala je samo jedna baka koja to ne bi mogla izdržati) povodom naše godišnjice braka.
Ne mraka nego ... baš braka.
Mogu reći da ... eto, guramo nekako skupa.
I sad ... kako je to jednostavno – ugodan i, pomalo, intiman prostor ... na okupu svi koje znaš i koji tebe znaju ... opuštena atmosfera ... a cijena i više nego normalna ... kvaliteta vrhunska ... i sad kako ne fićukati kad sutra, makar i u 7.00, dođem na posao. :-))
I ... ma moram to reći – 14-tero ljudi, gladni i žedni, odoše kući ... pristojno ću reći ... siti i napiti ... što god i koliko god htjeli ... sve to (u pitanju je roštilj-klopa) za 914 Kn.
Nikad ne ostavljam napojnice, jer ... ja to, nekako ... ne znam.
No sad sam, zbog ponude i usluge, ostavio i napojnicu.
Znači, do sad nisam bio inspiriran za to.
Dečki, koji su nas poslužili, stvarno su me inspirirali.
Kao odlični suci na nogometnoj utakmici – tu su, rade svoj posao, a neprimjetni su.
Skidam kapu.
I neka mi se oprosti na ovoj privatizaciji bloga Caimana, ali ... možda to i nije privatizacija.
Bio je na tom našem partyu i Teron sa svojom familijom.
On je onaj ... moj Khoom ... koji je potpisao u, tamo nekoj, knjizi da svjedoči s moje strane da sam ... pri zdravoj i da znam ...
E, moj Khoome. Bi li ponovio opet tako nešto?
I, k tome, da sviramo zajedno u istom bendu?
Ili te iskustvo naučilo nečem? :-))))
Kako vidite ... sve je pod kontrolom.
Možda malo manje javnoj, no ... kuha se, kuha ... Caimanova juha.
Hm, vidiš, vidiš ... nije loše. Mogla bi me „Podravka“ tužiti.
Zato napominjem da sam malo prilagodio „Podravkinu“ reklamu.
Daklem – kuha se, kuha ... Caimanova juha.
Kad dođe vrijeme ... i ako dođe ... shvatit ćete što sam mislio.
Rijekaaaaaaaaaaaaaa, eto nas.
Jeste spremni???
P.S. Draga naša *Martina.
Jedna si od rijetkih koja je te moje noge natjerala da plešu. No, ... nije problem u njima, nego ... u glavi. Kad glava ne misli, noge same prate ritam.
U biti ... i čini mi se ... da to nije samo kod mene problem. Nije li tako??
Možda sam to nazvao i preteškom riječju - problem.
Upotrijebimo drugu - inspiracija. Dakle, ... glazba+inspiracija ... = ... pleše i onaj tko misli da ne zna. Tooooo. :-))
Post je objavljen 18.11.2007. u 21:55 sati.