Da, ponovo zapisujem. Našao sam malo vremena, kad se ona čudnovata poluvilenjakinja umorila od lomljenja mog nosa. Srećom navikao sam an bol, pa sam čak an neki uvrnut način uživao u tome. Ne bi vjerovali na koliko načina nos može bit slomljen, jedino sam morao pazit da mi ga ne zabije u mozak.
Rane koje sam zadobio od vampira također su zacijeljele, to je dobro. Ne volim kad upadnem u zasjedu , a upravo to mi se desilo. Ne smijem toliko vjerovat ljudima. Postavili su djevu u nevolji, tko bi odolio tome. Mislim to je čitav smisao, a ispalo je da je ona bila vampirica. Nebi se to desilo da nisam imao grešne misli o poluvilenjakinji, da, ona je sve kriva i onda mi još razbije nos. Nekoliko puta, zaredom.
Imao sam san prošle noći, nakon što sams e oporavio od boli uzrokovane upornim udaranjem u nos. Našao sam se u golemoj pećini gdje je visok čovjek u oklopu od ploča razgovarao sa zmajem. Golemim crvenim. Nisam razumio riječi, no shvatio sam da se ne radi o prijateljskom razgovoru. Od nekud su ispuzala dva monstruozna trolla. Čovjek je stajao mirno i činilo se da ih ne primječuje. No bio sam u krivu, kad su trolovi skočili na njega, pokrenuo se nevjerojatnom brzinom. Izbjegao nalet trolova i odsjekao glavu jednom mačem koji mu se našao u ruci. Tijelo je još lamatalo rukama, dok je vitez sasjekao drugog trola.
Nešto dalje, zmaj se zlobno cerio, da bi trenutak kasnije otvorio svoje goleme ralje. Znao sam što će učinit. Viknuo sam, no moj glas se nije čuo. Čuo se tek zaglušujući dah zmaja, koji je upepelio trolove. No vitez je još uvijek tamo stajalo, neopečen dok mu je licem titrao širok osmijeh. Salutirao je zmaju i potrčao prema njemu sa visoko podignutim mačem. Iznenađen što je preživio, zmaj se snašao an vrijeme da zama hne golemim pandžama prema vitezu. No on je lako izbjegao pandže te zaboo oštricu u zmajevu šapu. Zmaj ga je pokušao stavit u usta no umjesto toga, vitez se zanjihao i sletio mu iza roga gdje se čvrsto uhvatio za mač koji je zabio u zmajevu njušku. Pravovremeno. Jer se baš u tom trenutku zmaj otisnuo i poletio u velikoj spilji kako bi otresao napasnog viteza koji mu je nanosio toliko boli. Vitezov mač je sjajio poput zvijezde, dok ga je zabadao u zmajevu glavu. Urlik koji je parao uši odzvanjao je pećinom. Zmaj je bio ljutit i na samrti te je odlučio uzet viteza sa sobom te se strovalio u provaliju sa vitezom još uvijek na sebi. Nestali su u ponoru, prateći vatrom koja je sukljala iz otvorenih zmajevih ustiju. Odlučio sam pronač to mjesto, danas su ga zvali zmajeva smrt. Morao sam nać taj mač. Simbol svega u što vjerujem.
San je izblijedio no mač mi je još uvijek ostao u sjećanju unatoč udaljenosti sa koje sam promatrao čitav prizor.
U sjećanju mi je ostala i pećina...hmmm ... golema sa aznimljivim uzorcima na stropu. Morat ću pitat poluvilu dali zan što o tome. Naravno ne tako skoro... možda za koj dan, tjedan, mjesec... no dobro neću pretjerivat .
Uskoro se budi idem ju zalijat vodom. Želim izvest znanstveni pokus. ( Vidjeti kako izgleda u mokroj odjeći>:) )
Post je objavljen 18.11.2007. u 21:43 sati.