...umorna sam...kako sam rekla mojoj B danas, umorna sam od debatiranja, dokazivanja, razgovaranja s ljudima koji ne razumiju, umorna sam od svega, opet me drzi kako bi bilo lijepo spakirat kufere...
...znam da sam dosadna s ovim mojim kuferima, ali sto cete, ipak je ovo moj prostor za ovakve situacije, mozete me citat, ne morate, mozete me pljuvat, komentirat, hvalit (to ipak vise godi mojoj ovnovskoj tastini), kako hocete, ali ipak ste u mene doma....
...umorna sam od neimanja vlastitog prostora, ni moja soba nije samo moja, a od ostatka kuce je dijeli tanka travatura-cuje se kad se u drugoj prostoriji dise, a nekad ne zelim cut nikoga da dise, zelim slusat samo svoje otkucaje srca i disanje...udah na nos, izdah na usta, pupak na kraljeznicu - kako bi rekla nasa trenerica pilatesa-simpa jedna mlada Ruskinja...
...danas sam gledala film (opet me ufatilo gledanje filmova, a Andrulina mi dala popis-njoj najvise vjerujem, najveci filmofil kojeg znam) o zivotu Johnnya Casha, Hod po rubu koji me ostavio opet da razmisljam...u zadnje vrijeme uvijek nadjem filmove koje me ostave u dubiozama...tema ovog mog razmisljanja je bila ljubav...meni se nikad nije dogodila ljubav na prvi pogled pa nemam razloga da vjerujem u nju, iako ni Boga nisam vidjela pa vjerujem u Njega...no dobro, ali...snaga te ljubavi medju njima me nije mogla ostavit ravnodusnom...obadvoje su bili u braku, ali su se odjednom sreli, ugledali i nepovratno zaljubili...mucili godinama jedno drugo ali nisu mogli pobjec od svojih osjecaja...na kraju se ozenili, voljeli se...ona umre, a on 4 mjeseca za njom...sto ti je ljubav! a ja "nemam s kime docekati zime"...nije da me to nesto posebno opterecuje, ali zazimilo je, a ja nikad nisam bila zimogrozna-vjerovatno mi fali netko da mi grije noge...nista, morat cu nabavit termo carape... :))
...danas sam ostro debatirala s dundom, maminim bratom o politici...uporno recem sama sebi 10 puta da se necu petljat, ali puknem-kako kaze moja mama, da bi ja na guzicu progovorila...i pobijem ga i uvjerljivo pobijedim svojim argumentima, i umjesto da odem iz ringa ko pobjednik, ja odem nekako umorna i iscrpljena...umara me to ne sagledavanje sire perspektive, i moja potreba da svakome objasnjavam nesto....nikad necu naucit...
...maloprije me braco odusevio napokon napisanim postom-svidja mi se njegov stil pisanja i kad pise o obicnom danu na poslu ostavi me da citam i razmisljam...
...zakljucak svega-puno razmisljam! kako bi rekao gore navedeni "Boze, zasto sam ovako pametan, volio bih da sam malo glup"...ubije covjeka razmisljanje...bar mene, onda ne mogu spavat, pa se iskljucim i odlutam u samo neke meni poznate kutke moje svijesti gdje se vodi zestoka borba izmedju puno stvari koje me tiste...neke rijesim, neke samo potisnem, ali uvijek se nagomilavaju nove i zamaraju me...kako je Bora Corba pjevao: "Kako je lepo biti glup"-bar da jedan dan gledam sa smjeskom naprijed totalno da me boli briga za sve i da mi je fino tako...
...uglavnom, trenutno sam u fazi samosazaljevanja, ilitiga kako ja volim nazvat, fazi blues...a mozda je samo pms... :)
Post je objavljen 18.11.2007. u 20:31 sati.