Skupljam poraze,doživljavam gubitke i brojim padove.
I svaki uspon,svaki moj let,spusti me za dvije stepenice niže.
I kad padnem,namještam osmijeh,i sama sebi brišem suze.
I mrzim sama sebe,zato što na tren i posustanem.
Od svega odustanem,i plačem,i drhtim,i i tresem se.
I nekad kao da ne dišem,tako boli me.
Sastavljam rasprsnute snove,nade,i maštanja,u trenutku srušena
A tako mi puno treba da ih ponovo izgradim.
Tražim svoja nevina lutanja,osmijehe nepoznatih lica,
i jedne oči u kojima vječito sja jedna suza.
Ja trebam snove da bih živjela,iako sreću doživljavam u trenucima.
Tren,ili dva,i nema je.San,zatim java,i gotovo je sve.
Zamislim neki novi svije,sa nekim novim ljudima.
Kao da posmatram leptirov let,bez straha od tmurnih,kišnih oblaka.
Zamislim svijet u kojem pticama nisu ranjena krila,
i u kojem je nada uvjek živa.
I razmišljam kad gledam kako usporeno,i tiho pada snijeg,
i to kao da traje čitav vijek.
Poželim nekada da plačem sa tužnima,
da smijem se zlima,da vrištim sa ranjenima,
da gladujem sa gladnima,da bolujem sa bolesnima,
da tugujem sa ostavljenima.
Mijenjala bih nešto,a ništa promjeniti nemogu.
Mi hodamo,da bismo pali.
Padamo,da bi se digli.
Plačemo,da bi se poslije smijali.
Skupljam osmijehe,doživljavam trenutke,i brojim uspomene.
I svaki moj pad,svako moje dno,ojača me.
I kada dođem u oblake,smijem se tiho,jer znam da neko drugi plače.
I volim sama sebe,jer nikada potpuno ne posrnem.
Jer ipak borim se,i kad je najteže,boljem nadam se.
I nekad,sve je šareno,sve mi je do mora ravno.
Uvijek imam snove,ono malo nade duboko u meni,i svoj svijet mašte,
koji uvijek mogu,ako to zaista želim,ponovo da izgradim.
Znam da ću uvijek odlutati u svoj svijet iluzije,sreće,igre i radosti.
Znam da ću uvijek sresti neka nova lica i nove oči u kojima vječito sja mala suza.
Ja imam snove,bila tužna ili ne.
Tužan dan,ili dva,prođe,i opet u boji je sve.
I nađem se često,u onom svijetu gdje ptice lete visoko prema nebu,
gdje sva djeca radosno trče,i gdje ljudi nemaju vremena za mržnju.
To su oni rjetki,ali vrjedi trenuci sreće.
A onda otvorim oči,i jasno mi je sve.
S jutrom sve prestane..I ponovo se vraća..
Post je objavljen 18.11.2007. u 19:39 sati.