Ne zaboravite – ovo su blog postovi, a ne godinama razrađivana strategija političkog djelovanja! Iako, pa da, možda ipak ima godina u tome… :-)
Naravno da postoji mnoštvo pitanja koja zahtijevaju odgovore. Na individualnoj razini i dalje zastupam stajalište da svatko od vas, uz preraspodjelu osobnih resursa i promišljeno djelovanje, može preći na neokulturalni način života u roku od nekoliko godina. Samodostatnost manjih zajednica može se, čak i bez podrške šire okoline (politike), ostvariti u nekom realno sagledivom vremenu.
Što se tiče društva, situacija je malo drugačija. Vjerojatno bi trebalo više vremena, a pitanje je da li ćemo tog vremena imati, ili će nas vlastiti žrvanj samljeti.
Ipak, budimo optimistični! Kad bi se scenario pozitivne i mirne preobrazbe u svijetu odvijao prema dobrom planu, kako bi to izgledalo?
Ponajprije, zamisao o samodostatnosti, a ne o povećanju međuovisnosti, morala bi pronaći put do trenutnih glavnih političkih struja.
Nadalje, bilo bi potrebno nadahnuti i stimulirati ljude na promjenu načina života. Omogućiti im lagan prelazak iz gradskog okruženja u prirodni, gdje će u sklopu neokulturalne zajednice razvijati svih pet samodostatnosti (vidi post Neokultura i politika odnosno - ah, tako čitanu! - Deklaraciju o neokulturalnim zajednicama).
Sva umjetna ograničenja moraju biti prokazana i polako uklonjena. Pod tim mislim na granice država, ali i na psihološke granice nacija. Ovo je vrlo osjetljiv potez, ali nekako se svijet sam kreće prema njemu, uz sve probleme na koje nailazimo. Možda će vas začuditi i izgledati suprotno prethodnim postovima, ali Europska unija je mogući prelazni oblik prema ovome o čemu pričam. Naime, ono dobro što je učinila je, naravno, ukidanje granica. Usprkos svim problemima, razblažila je kruta ograničenja, obično zasnovana na nacionalističkim osjećajima. No, oni se ipak javljaju, u novim oblicima. Primjerice, Belgija je gotovo pred raspadom, a jedna regija u Njemačkoj želi se pripojiti Luksemburgu. Što se zbiva? Granice su razblažene, a zatim na površinu izbijaju prirodni i konkretni interesi neke zajednice. I zašto ne? Zašto ne bi zajednice bile pokretne i prilagodljive te stvarale interesne skupine? Države su preveliki konglomerati da bi bile djelotvorne i najbolje za ljude. Ako Europska unija uspije transcendirati samu sebe i dopustiti regijama, a zatim i manjim zajednicama da budu samostalne unutar nje, to bi bilo to.
Radikalne ideje, nema što! :-) I tko zna da li će svijet ići u tom smjeru, ili nekom sasvim drugom? Ne bih se usudio tvrditi sa sigurnošću za svijet, ali ono što znam je da nitko ne bi smio izgovor tražiti u većim svjetskim strujanjima ili čekati da ga netko drugi (politika) povuće za sobom ili barem stimulira. Početi se može sada i ovdje, u danim okolnostima, što neki od nas primjerom dokazuju.
Ima još, sutra, ako i dalje imate volje…
Post je objavljen 18.11.2007. u 16:33 sati.