sve mi se mjenja...
sve mi postaje novo,
ti si kriv za to.
upozoravali su me na tebe,
govorili mi da ćeš se pojaviti,
kad ću se najmanje nadati...
zašto baš sada,
sve je kako treba biti,
i onda dođeš ti,
uneseš nemir u moj život...
ne znam tko si, što si,
svakim danom si mi sve bliži,
postojiš li uopće,
ili si samo prikaza,
jer činiš se tako nestvaran...
ne znam ni zašto ovo pišem,
tko si ti da to zaslužuješ,
tko si ti da mi nemir stvaraš...
bojim se,
bojim se tebe,
bojim se sebe,
ne znam što sam u stanju učiniti,
a možda niti ne postojiš...
što želiš od mene?
zašto si se pojavio?
ljuta sam,
bijesna,
zbunjena,
previše je to za mene...
zašto mi ne priđeš?
zašto me ne odvedeš ako si stvaran???
ne želim reći da ću ostaviti sve zbog tebe,
tko zna...
ti si kao crni anđeo,
ukazuješ se kada to najmanje želim,
kada sam najsretnija,
najmirnija...
ljepši si od svega lijepoga,
mračniji od svega crnoga,
tajanstveniji od svih tajni,
bolji od svega dobroga...
Post je objavljen 18.11.2007. u 16:28 sati.