Bilo je ljeto..noć je bila drugčija od svih..nije joj se dalo ići u grad..no frendica ju je uspjela nagovorit..nije se posebno našminkala..obukla je prvo kaj je vidila u ormaru..bila je sva bez volje..nije joj se dalo nikud..našla se je s frendicom..do grada su išli bez riječi..stalno joj se po glavi motao on..voljela ga je..bilo je jedini pravi ta nju..rastali su se prije dva dana..plakala je zanjim..a on je glumio da ga nije briga..ipak..pekla ga je grižnja savjesti..Ali nije joj to htio pokazat..ona je to znala..odlučila je da se više neće zaljubiti ni u koga..smatrala je da su svi muškarci svinje..cjeli joj se svijet srušio..došli su do grada i sjeli u prvi kafić..nije bilo skoro nikoga..ah..pomislila je ..još i bolje..počela je pričat s frendicom..ona ju je tješila..ali bez učinka..odjednom..vrata od kafića se otvarauju..ulaze pravi komadi..ona nije bacila ni pogleda na njih..jedan od njih baca pogled na nju..i koji komentar..nju to nezanima..sjeda za šank..i počinje joj se polako nabacivat..no nju je i dalje briga i odluči otić iz kafića...šetajući po gradu..u njezine misli dolutao je taj dečko..srce joj je govorilo da se vrati u kafić ali razum
je stajao na suprotnu stranu..odlučila je poslašati još jednom srce..nadajući se boljem završetku..vratila se nazad..i on je bio tamo..nije previše obraćao pozornost..samo je bacio koji pogled i koji mig..otišla je iz grada kući..i o njemu razmišljala..odlučila je poduzeti prvi korak..uzela je mobitel..i krenila ispitivati ko ima njegov broj..našla ga je..bila je sva sretna..pomislila je..još da ima na računu..i još da me se sjeća..hrabro je odlučila stiskat slova na mobu..na njenom ekranu se pojavilo-poruka je poslana..ah..udahla je duboko i razmislila dali je dobro učinila..pomislila je da je pogriješila i krenila slat..ŽAO MI JE KRIVO SAM POSLALA..ali u tom trenutku stiže poruka..na njezinom licu pojavi se osmjeh..ah..odgovorio mi je..pročita por.koja je glasila..A TKO SI TI?..dugo je razmišljala hoće li odgovorit..i napokon mu je odg..čekla je odg..a odg nigdje..otišla je legnut i odspavat..nije mogla spavat..stalno joj se moto po glavi..odjednom..poruka..NAĐEMO SE DANAS U POLA 7 NA KAVI?!..lice joj se zarumenilo..leptirići se pojavili i trbihu..i osmjeh na licu..DA..MOŽE..VIDIMO SE..našli su se..počela je pričat odmah..bio je zabavan..vrijeme je proletilo i morala je kuć..odpratio ju je..htio ju poljubit..ali je prebrzo otišla..ništa drugo joj nije bilo na pameti nego on..našli su se drugi put..i tamo ju je poljubio..mmm..kako se dobro ljubi..poželila je još..još..i još...stalno ju je pogledavo..nalazili su se par puta..pomislila je..AH..TAJ JE PRAVI..bila je silno zaljubljena..jednog dana..pozvao ju je k sebi..otišla je..bila je to strastvena noć od uzavrelih poljubaca..ali samo poljubaca..htio je do kraja..ona nije..bojala se..otišla je od njega..i više joj se nije javio..čekala je..čekala..i čekala...ali njegova poziva nigdje...sanjala ga je i njegove poljubce..sanjala je kako joj ljubi usne..vrat..ahhh...to je bio samo san..tih nekoliko u mjeseci bili su joj nešto prekrasno..još uvjek ga pamti..nisu bili dugu zajedno..ali uvjek se sjeti njega..njegovog osmjeha..prekrasnih očiju..toplog zagrljaja..i vrućih poljubaca..nikad ga više nije vidila..kao da je nestao..ko zna..možda i je..možda su ga oteli vanzemaljke..jer takavog dečka nema nigdje..
P.S jedna mala pričica..neznam šta bi više pisala pa mi priča pala na pamet..eto..pussa...svima..byeeee
Post je objavljen 18.11.2007. u 15:48 sati.