Marketing
Neosvjetljena igrališta
Samo ti i predosjećaj,muk je najavio da od sutra dan će se izmjeniti.Zato i uživaš u posljednjoj tišini...U noći budiš se i u postelji sjediš mračan i uplašen,ali nisu sjene tih kojih se bojiš odavno si to prerastao sada jedini strah je odlazak.U rukama vlastitim tražiš utjehu i šaptom riječi želiš se osjećati neustrašivim ali jedino što ti može pomoći je zvuk disanja pa šutiš i osluškuješ i čuješ da barem za sada sve će biti u redu...Želiš sjediti na tlu kraj velikog prozora i promatrati kako ulica spava i gledati svjetla iz obližnjeg nebodera,možda još netko ne može spavati zbog pogašenih reflektora na igralištu...Nestao je i drvored velikih zelenih stabala.Gdje bi sada trebao prolaziti s osmjehom...Čekaš jutarnje sunce i krovove odakle promatraš vjetrom ispran grad dok pokraj tebe leži kišobran na kojem ćeš otputovati prema smiraju dana.I kada oči budu umorne zlatni oblaci tvoje omiljeno odmorište će biti pa ćeš putovati s njima i gledati svijet kako mijenja se i jednolikost čovjeka gdje samo par njih obojeno je omiljenim ti bojama.A gdje ćeš putovati nije važno jedino što želiš je pustinja i planet i more i nebo i šuma i samo jedna ruža...
Post je objavljen 18.11.2007. u 15:33 sati.