Progoni me slika prošlosti,
naše prošlosti.
Često se sjetim onih dana,
dana sreće, dana kada smo se voljeli.
Pitam se zašto je život takav
uzme sve što želimo da traje zauvijek.
Možda je to naša sudbina;
ali zašto te onda ne mogu preboljeti?!
Zašto suze teku kad mislim na tebe?
Zašto srce boli kad te vidim s drugom?
Ne mogu više ovako živjeti;
živjeti sa suzama, tugom i boli
i slikom prošlosti koja mi srce slama!
(pjesma je prepisana)
To je pjesma koja opisuje moje osjecaje..tako se osjecam vec dugo..ali odlucila sam promjeniti nesto..odlucila sam ga preboljeti,znam nece mi biti lako ali napravit cu to..ne zelim vise patiti..dovoljno sam do sada i vise necu..to je moja odluka koje cu se drzati..i nadam se da cu uspjeti..necu vise padati na one poglede..jer nisu namjenjeni meni..sada pripadaju nekom drugom..nekoj osobi koju on sada voli..ne zelim ga vise sretati..jednostavno ne zelim da bude dio moje sadasnjosti i buducnosti..on je proslost neka to i ostane..u ovih sest dana (od kad sam napisala prosli post) shvatila sam mnogo stvari..ne voli me..da boli me to..al moram mislit na to da cu i ja njega preboljeti..jer znam da hocu..moram vjerovati u to..
Post je objavljen 18.11.2007. u 13:04 sati.