Marketing
Kad se stariji aktiviraju..
Evo ovako.. Ove godine se odlucih vise aktivirati na izborima pa otvorih blog.. Ne.
Pa odlucih prosetat do GONG-a i postat promatrac na izborima.
Sve u redu, rekli su. Ispunih formular i nakon nekoliko dana su me pozvali na edukaciju. Ne znam koja su tocno bila moja ocekivanja, ali moram reci da se iznenadih. Dodem ja pred Zelenu akciju i doceka me stariji gospodin. Pitam ga za GONG i kaze on da udem i da je i on tu iz istog razloga. OK.. Popnem se gore do sobe i- paf! Docekaju me jos dva starija gospodina od kojih jedan hoda uz pomoc stapa.
Moram reci da mi je to bio sok. Stariji gospodin, zasto on zeli nadgledati izbore?!
Ne mislim da nema pravo, ali covjek ima velikih problema sa hodanjem. I sa koncentracijom, al' o tome vise slijedi.
Do termina kada je sastanak trebao zapoceti prostorija se napunila i to sa svim dobnim kategorijama, no na kraju smo ipak mi mladi prevladali. Zanimljive su bile teme do pocetka sastanka. Jedan od starije gospode koje sam spomenula na pocetku je prvo pomno istrazio prostor Zelene akcije, a potom probrao stolac koji mu najvise odgovara. A onda je zapoceo svoju pricu.. 
-Sto mislite hoce li nam dati majicu ili kisobran?!
Mi smo ga samo pogledali u smisli 'apsolutno mi je svejedno'.
-Mislim da je bolje kisobran, ako je kvalitetan.. Majice su im sve neke male, prosla mi je bila do pupka.
Nitko od nas prisutnih nije reagirao.
-A sto bi ti radije, majicu ili kisobran?! obratio se drugom starijem gospodinu u prvom redu.
-Ma sto ce mi kisobran?! Imam ih doma pet-sest, a za sto? A ni majicu necu obuci.. Sad sam bio na par skupova i nakupio se svega.
-A je tu ledeno.. opet je zapoceo onaj prvi. Zamisli kako ce tek tamo biti ledeno i nece nam dati gablec. Moras svoj gablec ponijeti.
Svi su zaokrenuli ocima.
-Sjecam se jedne godine smo isli na Jarun i bilo je jesti i piti. I jos smo plesali. Covjek se na to zamislio, a mi ostali smo se pogledavali i smijeskali.
Onda se oglasio drugi gospodin, onaj iz prvog reda. Otkrio je da ima 86 godina i da je udovac. I nabrojio je sve moguce zemlje koje je posjetio tijekom svog vojnog vijeka. Prica je krenula nekako ovako:
-E, deca, sa 16 sam se pridruzio partizanima, sa 18 sam vec zavrsio vojnu akademiju u... Bio sam u Egiptu, Libiji, Rusiji..
I na to su dosle cure iz GONG-a. Tijekom cijelog sastanka jedan od njih je bolno uzdisao, pogedavao kroz prozor nezainteresiran, nakasljavao se.. Drugi je pak upadao konstantno u rijec i to toliko puta da je bila ocigledna nelagoda cura koje su nas trebale uputiti u postupke ponasanja tijekom naseg promatranja. Kraj sastanak je dosao pozdravljen sa odusevljenjem.
Razlog zbog kojeg vam sve ovo opisujem jest da zelim pokazati kako mislim da negdje mora biti granica za to promatranje. Ocigledno je bilo da stariji ljudi imaju problema sa koncentracijom i pracenjem. A da ne kazem da ce se dogoditi upravo ono na sto su nas cure upozorile- mi necemo biti tamo u ulozi policajca, nego promatraca. Ne mogu zamisliti onu gospodu u tim ulogama. ALi, tko sam ja da mislim da ce tako sigurno biti. Mozda ce bas biti bolji od mene i drugih mladih osoba. Mozda.. Saznat cemo za sedam dana.
Najava: sljedece nedjelje donosim vam prikaz mog dana kao promatraca na izborima.. Pa da vidite kako to izgleda..
Pozdrav,
JD
P.S. Pogledajte blog moje kolegice Karole koja se nasla u slicnoj situaciji..
Post je objavljen 15.11.2007. u 17:52 sati.