Svijet je zapravo zasnovan na rifu.
Dobrom rifu koji se ponavlja u nedogled, iz dana u dan, a da nikada ne postane dosadan.
I tisućama wannabe gitarista koji bezuspješno pokušavaju naći vlastiti rif.
my my you busted me like a robocop strike me with your riding crop
i'm forever going celibate tomorrow but tonight like success
knows no shame
Drugi se puta u kratkom vremenu vraćam Kevinu Barnesu i Of Montreal, prepoznajući se u tisuću sitnica i shvaćajući da su neke teme fakat univerzalne, od najočitijih pa do onih čije bi objašnjavanje trajalo mnogo stranica i na kraju ipak ostalo razumljivo samo meni.
oh no she's a rejector i must protect myself
there's the girl that left me bitter want to pay some other girl
to just walk up to her and hit her but i can't i can't i can't
Zamišljam budućnost u kojoj će ljudi sjediti na strunjačama i promatrati ugodno obojane zidove, okruženi daljinskim upravljačima uz pomoć kojih će pozivati sve one koji su spremni u zamjenu za malo ili nešto više novca obavljati razne stvari umjesto njih. Ili se to možda zove sadašnjost?
my my this demon heart of the master's hand crush me
why i don't understand
and i know you're not her
cause the girl of my dreams is probably god still i want you
"Budimo realni, tražimo nemoguće." Znate tu parolu, i odakle potječe. Znate i da oni koji su je najglasnije izvikivali ili su odavno mrtvi, ili u kvaru, ili su naučili uzimati sve moguće i sjede po Strasbourzima i Bruxellesima...
Kinezi su, kaže naš čovjek u Wuhanu, praktički svi do jednog kratkovidni. Jako kratkovidni. Kina je u fazi pretvorbe u najmoćniju svjetsku silu. Romantična vizija koja dominira našim svijestima, a ukorijenjena je i u religijskom odgoju koji obećava kraljevstvo i mir na onom svijetu, idealizira gledanje u daljinu, razmišljanje o budućnosti, dalekovidnost. U stvarnosti, kratkovidni vladaju i uspijevaju.
Kao dijete, nosio sam predznak + i bio dalekovidan. Negdje u pubertetu stvari su se okrenule i kratkovidnost je počela dominirati, a osnovni se predznak pretvorio u -. Ne skroz, ne ide ništa u mene jednostavno, ostao sam i dijelom dalekovidan, možda ispravnim, a možda i pogrešnim dijelom.
Dijelom koji traga za dobrim rifovima. Poput onoga kakav se zalomio Barnesu u ovoj pjesmi.
Zapravo nisam želio reći ništa od navedenoga, nego možda samo nešto poput zadnja dva stiha.
Možda.
Ali odlučno možda.
Post je objavljen 18.11.2007. u 11:07 sati.